CroExpress/Anto Pranjkić

Svibanj je mjesec žalosti hrvatskoga naroda. Ni jedan narod nije u svibnju kroz razna vremena gubio toliko ljudi kao hrvatski. U cijelom svijetu ni koronavirus nije odnijela toliko života koliko je svibanj odnio Hrvata. Mnoga su područja posebno ‘platila’. Prisjećamo se Bleiburga, Burića štale u Bosanskoj Posavini, brojnih jama i stratišta hrvatskoga čovjeka. Nije lako razgovarati s onima koji su proživjeli muku i patnju, jer oni se u uvuku u sebe i s posebnim pijetetom prema žrtvama proživljavaju ove dane. No, postoje i ljudi s nadom. Ljudi koji su izgubili sve, ali nada im je uvijek i zauvijek u srcu. Jedan od takvih je i heroj, živa legenda Vukovara s početka devedesetih, Stipo Mlinarić Ćipe.

Tek neposredno nakon održane mise zadušnice za žrtve Bleiburga u Sarajevu, 16. svibnja, zamolili smo Ćipu za razgovor.
– Na današnji dan obilježavamo stradanja u Bleiburgu. Nažalost, doživjeli smo da nam Bošnjaci brane održavanje mise zadušnice u Sarajevu, gdje se ne slave nikakvi režimi i poretci, nego se molimo za duše onih koji su pobijeni bez suda i sudišta. Žalosno je da nam se to događa u susjednoj BiH, u Sarajevu, te da se pleše partizansko kolo. Ja ne znam što je s tim ljudima tamo. Kada sam danas vidio te snimke po društvenim mrežama i na TV-u ostao sam frapiran iz jednog prostog razloga, jer ti isti koji pjevaju drugu Titu i igraju u onom kozaračkom kolu, narod je kojemu je ta ista zvijezda petokraka, monstrum kojega je Tito stvorio od JNA razorila Sarajevo, napravila zločine po cijeloj zemlji, od hrvatskog naroda, muslimansko-bošnjačkog naroda, napravila jednu Srebrenicu kao najveći genocid. Taj genocid kojega su zajedno napravili kokarda i petokraka najveći je u povijesti na ovim prostorima. U Drugom svjetskom ratu Bleiburg, a u proteklom Srebrenica i sad oni se kao našli biti protiv svete mise. Nemam riječi!
Je li i ovo još jedan dokaz da živimo u vremenu kada više ne postoje vrijednosti vjere u čovjeka, kada mu se jednostavno ne može vjerovati. Znamo da je veliki broj muslimana stradao u Bleiburgu, njih oko 50 tisuća, znamo da danas u Sarajevu imamo ulice koje nose imena tih ljudi. Kako prokomentirati tu činjenicu da državna bosansko-hercegovačka vlast jednostavno ovakve stvari tolerira?
– Ne znam što bih rekao. Ne mogu povjerovati da to podržava većina poštenog bošnjačkog stanovništva u BiH. Prije bih rekao da je to organizirala vlast i mislim da je to sto posto vlast i neki manji broj ljudi iz osobnih interesa i nekih svojih vrijednosti koje je ponio od doma, zadojen nekom ideologijom komunizma 2020 godine. To mi je stvarno neshvatljivo i ne znam što bih rekao. No, siguran sam da to nije cijeli narod. Jer znam da ljudi iz Srebrenice dolaze u moj Vukovar, mjesto gdje mi je brat ubijen na Ovčari, gdje sam ja bio i zarobljen i puno propatio. Ne mogu shvatiti da ljudi iz tih mjesta reagiraju ovako. Jednostavno to mi nije shvatljivo.
Kako vam se čini držanje kardinala Vinka Puljića tijekom ovih događanja?
– Pa, radi se o čovjeku koji je cijelo vrijeme proveo u Sarajevu i poslije rata zagovarao mir. Meni sve više liči na našeg uzoritog uskoro i svetog kardinala Stepinca, koji je isto tako i pomagao za vrijeme Drugog svjetskog rata svima a poslije su ga osudili kao najvećeg zločinca. Kardinal Puljić je nadbiskup već više od dva desetljeća i da tako nešto doživi u svom gradu,… To je jako tragično. Želio bih Vam još jednu stvar reći. Mislim da je ovdje sve ogoljeno. Da je ova korona zbog koje se nije moglo otići u Bleiburg pokazala da naša vlast ne samo da ima nešto protiv Beiburga, oni su protiv žrtava, oni bi to gazili. Evo sad nema Bleiburga, nema slova ‘u’ nigdje, a sad im smeta i misa zadušnica. Što zapravo žele? Žele nam ukinuti onaj minimum katoličke vjere. Hoće nam ukinuti da imamo pravo moliti u svojim katedralama, u svojim crkvama za pokojne. To se sad pokazalo. Kad se ne može ići u Bleiburg opet su se dignuli. Eto, ove se godine nije bilo u Bleiburgu ali opet se diglo to crveno zlo. I zamislite reagirali u Sarajevu. Njima smeta misa. Pa misa se može održati za Tita Josipa Broza ako se plati. U čemu je problem? Za svakog se pokojnika treba moliti ma kakav on bio, kako živio… To nas uči naša vjera, a oni nam to žele zabraniti. Njima nije cilj Bleiburg nego da mi to zaboravimo. Da zaboravimo što su napravili hrvatskom narodu. Nažalost, oni su to radili i 1991. godine pod istim znakom, od iste vojske samo na drugom mjestu. Ne samo u Bleiburgu nego i u mom Vukovaru, cijeloj Hrvatskoj, BiH. U Bleiburgu su bile masovne i strahovite žrtve, a sad 1991. godine na mikrorazini. Kako je bilo u Škabrnji? Gdje je isti recept, ista petokraka. Isto kao što su napravili gore na Gračanima, poubijali ranjenike, zakopali ih, vodi ih se 1700 ljudi. Iz Vukovara samo 470 ljudi je nestalo i pitanje je da li su živi, mrtvi ida li ćemo ih ikada sahraniti? To je njihov model kako oni rade s Hrvatima. I kad nam žele zabraniti molitvu. Povijest je povijest ali nitko nam ne može zabraniti da se Bogu molimo za svoje pokojne. Mi ne namećemo nikom ništa ali imamo pravo pod svojim obredima u svojim crkvama moliti za naše žrtve. Domovinski pokret će se zalagati da nam nitko nema pravo određivati a pogotovo braniti održavanje svetih misa za naše poginule. To su naše svetinje i nećemo dati nikome da nam u to dira.
Mnogi se slažu s činjenicom da je prigodom ovog slučaja bilo sramotno držanje predstavnika hrvatskoga naroda u vlasti, ne samo u BiH, nego i Republike Hrvatske.
– Zato je Domovinski pokret i nastao. Domovinski pokret je pokret koji spaja opcije koje su našeg svjetonazora. Normalno je da nam to nije jedino u našem programu. Tu je sve što je bitno u jednoj državi. I obrazovanje, i kultura i gospodarstvo, i turizam i poljoprivreda, Ali, Domovinski pokret sigurno neće dozvoliti da, na primjer, ako nakon 28 godina iskopamo poginulog branitelja, a on ima isigniu HOS-a na rukavu što se dogodilo s Manjkasom Crvenkapom, Domovinski pokret neće imati problema da se taj čovjek i sahrani s tom isignijom i da mu ona bude na spomeniku. Mi povijest ne možemo mijenjati i ne želimo mijenjati. HOS je nastao 1991. godine. Stopio se s HV i on je sastavni dio HV. To je dio naše povijesti. Domovinski rat je temelj hrvatske države, a ono što je bilo prije stvar je povjesničara koji trebaju sve dobro istražiti i na osnovu istine i argumenata donijeti pravične zaključke.
Hrvatska vojska je u ratu pobjednička. Možda im to smeta. Vaša stranka se zove Domovinski pokret.

Parlamentarni izbori se održavaju 5. srpnja. Što Domovinski pokret i Vi osobno možete ponuditi građanima na izborima?
– Nama je naš predsjednik Domovinskoga pokreta Miroslav Škoro rekao da je najvažnije rad, znanje i vrednovanje po znanju a ne po stranačkoj iskaznici. Na izborima ćemo dobro proći i spremni smo za izbore. Dobro smo organizirani i imamo dobre ljude, imat ćemo dobre liste i bit ćemo iznenađenje ovih izbora i bit ćemo najjača snaga.
Na pomolu je istinsko hrvatsko zajedništvo kroz Domovinski pokret. Mislite li da bi moglo doći do problema tijekom sastavljanja lista imajući u vidu da ste svi vi, članovi Domovinskoga pokreta ipak ljudi bez političkog iskustva, pa i bez mrlja u političkom i inom životu. Izrasli ste iz Domovinskoga rata a i ove novonastale situacije u RH?
– Kod nas su časni i pošteni ljudi. To je prvi uvjet koji morate ispuniti da biste mogli biti članom naše stranke. Mi imamo sve pokriveno. Sve različite profile. Sa strankama s kojima smo potpisali koaliciju sve smo pokrili, nema problema. Do sada su vladali obećanje, laž i prevara. I svake se godine to vraća u krug. Došlo je vrijeme da netko tomu kaže dosta. To će Domovinski pokret i napraviti. Nema više vrćenja u krug kao što je bilo do sada da četiri godine na vlasti bude HDZ, pa četiri godine SDP, stranke koje su zapravo nastale iz istog bazena, a to je komunistička partija Jugoslavije. Te stranke u ovih 30 godina ništa ne mijenjaju. Poslije ovih izbora ništa više neće biti isto. Stvari ćemo staviti na svoje mjesto i naši ljudi više neće ići van iz ove lijepe zemlje, nego će nam se vraćati i iz Australije i SAD i drugih zemalja. Vjerujte mi, da 1991. godine nismo imali nadu pali bi za pola sata. Ja imam nadu i sada kao i onda. Uvjeren sam da mi to možemo napraviti i mi ćemo to i napraviti. Siguran sam u to.

Datum objave: 20.05.2020.