Beč je godinama okupljalište islamističkih radikala iz kojeg preko Hrvatske kreću u džihad

Autor: Zoran Stupar

Mediji su se ovih dana raspisali o tome kako je Beč postao centralna točka ekstremističkih islamista iz koje kreću prema bojištima Bliskog Istoka, do kojih putuju preko Hrvatske. Malo se spominje činjenica da se o Beču kao okupljalištu radikala pisalo još u američkim izvješćima nakon zloglasnog 11. rujna. 
Austrija: Regrutacija i organizacija
Prošlog je tjedna u Austriji uhićeno devet Čečena koji su planirali u Siriju krenuti preko Balkana. ‘Sukob u Siriji privlači strane borce iz cijele Europe u Austriju’, poručili su iz BAT-a, austrijske agencije za borbu protiv terorizma. Oni tvrde da se Austrija koristi kao mjesto za regrutaciju i organizaciju europskih džihadista koji planiraju preko Zapadnog Balkana otići u Siriju.
Vjeruje se da se danas oko 130 ljudi iz Austrije bori na strani džihadista. Većina ih dolazi s Kavkaza i u Austriji borave legalno. Ostatak su, piše austrijski list Der Standard, Bošnjaci i Turci. Kao posebnu prijetnju navodi one džihadiste koji se vraćaju u Austriju s bojišta. ‘Povratak iz ratne zone s borbenim iskustvom, doživljenim traumama i promjenama u ponašanju te produbljenjem radikalnih vjerovanja, predstavlja značajan sigurnosni rizik za Austriju’, kažu u BAT-u.
Predsjednik Islamske zajednice u Austriji je u intervjuu za Profil rekao da su neradikalni muslimani za radikale nevjernici s kojima niti razgovaraju niti ih pozdravljaju. Priznao je da Islamska zajednica nema nikakav utjecaj na fanatične džihadiste. Tjednik Falter ističe da Islamska država (Il, bivši ISIL/ISIS) regrutira mlade borce, ali i žene koje bi u kalifatu postale njihove supruge ili konkubine. Pritom se koriste društvenim mrežama poput Facebooka i Twittera. 
Je li SOA reagirala zbog rastuće prijetnje?
Ako džihadisti iz Austrije preko Balkana putuju u Siriju, logično je da se velik dio tranzita odvija i preko Hrvatske. Hrvatska Sigurnosno obavještajna agencija (SOA) prije nekoliko je dana objavila izvještaj o svom radu, i to po prvi put. U njemu je, kao najvažnija stavka očuvanja nacionalne sigurnosti te ‘sigurnosti saveznika i partnera RH’ navedena zaštita od terorizma. SOA pojašnjava kako radi na sprječavanju toga da se teritorij RH iskoristi kao baza za ‘novačenje, logističku potporu, financiranje ili planiranje terorističkih aktivnosti i napada’. RH i njeno okruženje, kažu, terorističkim skupinama mogu biti zanimljivi zbog ‘naoružanja, eksploziva i vojne opreme zaostale iz rata’.
Posebno su obrađeni ‘borci iz regije u sirijskom i iračkom sukobu’. Tvrdi se kako je trend ‘prihvaćanja radikalnog tumačenja islama u državama JI Europe u porastu’ te kako ga ‘dodatno osnažuje izrazito loša ekonomska situacija te pojava određenog broja vjerskih službenika u državama u okruženju koji prihvaćaju i šire radikalne stavove’. Zasad nisu identificirane osobe iz RH koje se bore ili su se borile u džihadističkim postrojbama, ali napominje se kako se Hrvatska koristi kao tranzitno područje. 
Napominje se ono što pišu i austrijski mediji, a to je da i žene daju svoj obol kroz sklapanje šerijatskih brakova. Zaključuje se ono što su zaključili i Austrijanci, a to je da je povratak ekstremističkih boraca značajan sigurnosni rizik za zemlje u kojih su otišli. 
No, je li ova priča od jučer, kako se to čini čitajući ovih dana medije?
Iz Beča u Sarajevo i Zagreb

– O tome se moglo čitati i prije 13-14 godina kada su Amerikanci objavili izvješće o tijeku događaja 11. rujna 2001. Izvješće u svom uvodnom dijelu navodi organizacije koje su tada bile aktivne u Zagrebu i navodi se da su islamisti i u Zagreb i na BiH bojište stigli preko Beča. U Beču je već dugo godina dio islamske zajednice temeljito radikaliziran. Oni su bili logistika dolasku mudžahedina u prvoj polovici 90-ih, a nije se puno promijenilo ni kasnije. Tu govorimo o istim imenima i grupacijama koje posreduju u ovom tipu aktivnosti – kaže Igor Tabak, analitičar portala Obris.org. 
Tabaka smo upitali kako to da ekstremistima svih ovih godina nitko nije stao na kraj.
– To je jako dobro pitanje. Tu očito postoji jedan uzorak koji se ponavlja. Hrvatska je veze prekinula sredinom 90-ih kada je u jednom momentu u tranzitu uhvaćen jedan od čelnika islamističkih organizacija iz Egipta i vjerojatno predan američkim vlastima. Uzvrat za taj čin, a i za sistematsko protjerivanje kvazihumanitarnih organizacija koje su islamisti koristili kao logističku mrežu, je bila autobomba u Rijeci. Tada, sredinom 90-ih, Hrvatska je u jednom trenutku čak bila u top 3 zemlje neprijatelja islama. Bili smo itekako na meti radikala. Od tada, za razliku od prvih godina 90-ih, kada se u Zagrebu moglo vidjeti sve one humanitarne organizacije koje su kasnije zabranjene kao frontovi i logistika za al Kaidu, toga više nema. Ali ti ljudi su od nekud došli; nisu se stvorili ni u Zagrebu, ni u Sarajevu ni u Zenici samo tako. A tu se učestalo kao transferna točka spominje Beč. 
Kako i zašto svih ovih godina radikali uspijevaju angažirati borce za trusni Bliski Istok, problem je s kojim će se morati suočiti obavještajne službe Austrije, ali i okolnih zemalja. Svoj će obol morati dati i Hrvatska, kao zemlja preko koje radikali odlaze u svoj – ‘sveti rat’.

Datum objave: 03.09.2014.