Autor: Željka Lešić
‘Otac mi je pričao kako su Krešići došli u okolicu Mostara i Kreševa. Naime, u malom selu kraj Stoca živjeli su naši preci, tri brata i sestra. U selo su došli Turci, kako bi po običaju odveli sestru, no braća su se pobunila, pobili Turke, nakon čega su morali ugasiti ognjište i pobjeći u navedene krajeve kako bi izbjegli odmazdu’, objasnio je naš sugovornik podrijetlo Krešića.
Njegova iseljenička priča nije preslika mnogih drugih priča jer Blago je svoj iseljenički život proveo u glamuru, družeći se s najpoznatijim osobama iz svijeta politike, glume, sporta, iz svijeta poznatog jet seta. Naime, Krešić je 22 godine radio kao hotelski menadžer u luksuznome hotelu ‘Breakers’ u Palm Beachu na Floridi, hotelu s pet zvijezda i pet dijamanata, gradeći zavidnu karijeru hotelskoga menadžera.
Zahvaljujući uzornome radu u hotelu ‘Breakers’ postao je Mr. Chris, čovjek koji sve može i koga svi poštuju. Glamurozni hoteli omiljene su destinacije kojima se ponose multimilijarderi poput Donalda Trumpa.
‘Posljednje dvije godine radio sam kao menadžer hrane i pića kod Trumpa u njegovu poznatom klubu Mar-a-Lago u Palm Beachu, u koji dolaze samo članovi kluba, čija je članarina 100.000 $ godišnje, dok se konzumacija hrane i pića plaća kao u najskupljim hotelima’, objašnjava Krešić napominjući kako mu je taj rad za Trumpa došao kao šlag na torti u njegovoj profesionalnoj karijeri.
Blistava karijera
No, kako je Blago Krešić iz Mostara stigao do poznatih hotela u Švicarskoj i Americi? Nakon završetka ugostiteljske škole u Mostaru, Blago je kao stipendist pohađao Saveznu školu za hotelijerstvo u Zagrebu te nakon nekoliko godina rada u mostarskome hotelu ‘Bristol’, kao šef sale, ambicije i želje za usavršavanjem dovele su toga mladog čovjeka u Švicarsku.
Ondje je namjeravao ostati dvije godine na usavršavanju, no ostao je devet godina. U Švicarskoj je nakon nekoliko godina rada uštedio 15.000 franaka i tu ušteđevinu uložio je u poslovno usavršavanje. ‘Najbolji poslovni potez u životu bio je upis u privatnu Školu jezika i hotelske administracije. Znanje je uistinu moć jer nakon te škole mnoga su mi se vrata otvorila’, objašnjava Blago.
Ponajprije je četiri godine radio u hotelu u Luzernu, zatim u hotelu ‘Palace’ u Montreauxu, gdje ga je direktor hotela preporučio prijatelju, direktoru hotela Waldorf Astoria u New Yorku budući da je bio odabran među 12 europskih praktikanata. Radio je tada sa sinovima i kćerima bogatih i uspješnih poslovnih ljudi. Zahvaljujući školi u Švicarskoj i praksi u uglednome hotelu, zapošljava se u jednom od najljepših i najboljih hotela svijeta, hotelu ‘The Breakers’ u Palm Beachu.
‘To je hotel u koji se dolazi vidjeti i biti viđen’, objašnjava nam Krešić, odnosno Mr. Chris. U ‘The Breakersu’ radio je 22 godine kao šef servisa hrane i pića i pod njegovim vodstvom radilo je 175 djelatnika. Koliko je bio omiljen među gostima i čelnim ljudima kuće svjedoči rečenica iz jednog od mnogobrojnih članaka o Krešiću, u kojem piše: Mr Chris is The Breakers.
Za svoj predani rad u hotelu koji je prije dvije godine proslavio 100. obljetnicu, Mr. Chris bio je 1991. godine proglašen menadžerom godine. Veliko je to priznanje koje je naš, tada iseljeni Hrvat, dobio u glamuroznome hotelu koji prima 1.100 gostiju i koji ima isto toliko zaposlenika. To uistinu ne čudi jer je Krešić zahvaljujući svojim poslodavcima bio dva puta na usavršavanju na sveučilištu za menadžment Cornell University, jednom od najpoznatijih za hotelijerstvo.
Posluživao svjetske zvijezde
‘Klijentela hotela bila je naj, naj, jer ako ste bogati u SAD-u, a nemate kuću u Palm Beachu, onda niste bogati’, objašnjava nam naš sugovornik koji je radeći u ekskluzivnome hotelu služio najpoznatije svjetske zvijezde, ali i političare.
U svome 22-godišnjem radu i s obzirom na poziciju na kojoj je bio (Maitre d’Hotel) imao je prigodu i čast sudjelovati u organizaciji prijma čak pet američkih predsjednika. U razgovoru kaže da još i danas pamti kako su mu se „odsjekle“ noge kada je u hotelu prvi put vidio predsjednika Nixona. Pripovijeda kako su ga važni ljudi američke politike zvali u razgled Bijele kuće, što je za njega i njegovu obitelj bio događaj za pamćenje.
Budući da su Krešićevi gosti u ‘The Breakersu’ bili mnogobrojni političari i utjecajni ljudi, Krešić je ta poznanstva iskoristio pišući im mnogobrojna pisma tijekom Domovinskoga rata, promičući tako istinu o Hrvatskoj. Pisao je tada i Bobu Doleu, Jamesu Bakeru, Alu Goreu te Georgeu Bushu senioru, koji su mu odgovorili na pisma i obećali pomoć.
‘Svatko je od nas iseljenih Hrvata tada lobirao i pomagao Hrvatskoj koliko je mogao’, kaže Blago prisjećajući se kako mu je iz tog doba ostala draga uspomena Croata kravata koju je predsjednik Tuđman darovao Melvinu Salbergu, čelniku jedne od najvećih i najutjecajnijih židovskih organizacija u SAD-u, a on ju je zatim darovao Krešiću. Sjeća se kako mu je Salberg darujući kravatu rekao: ‘Nadam se da ćete je nositi s ponosom s kojim sam je i sam primio.’
Nakon završetka blistave karijere u glamuroznome The Breakersu, vlasnik hotela Franck H. Kenan priredio je svečani ispraćaj vjernome djelatniku. Tada je rekao: ‘Svaki uspjeh hotela je u tvome nastojanju što si hotel učinio najpoznatijim u svijetu i ja ti na tome zaista zahvaljujem.’
Nakon dugogodišnje sjajne karijere u The Breakersu, Krešić dobiva ponudu koju nije mogao odbiti i počinje raditi za multimilijardera Donalda Trumpa u njegovu ekskluzivnom The Mar-a-Lago clubu u koji navraćaju zvijezde poput Oprah. Ondje postaje jedan od njegovih nezamjenjivih ljudi te od Trumpa za svoj rad dobiva i značku s pet dijamanata.
Najbolja odluka u životu
Unatoč velikome poslovnom uspjehu, došao je trenutak odluke o povratku u domovinu u koju se uvijek želio vratiti. Naime, na vjenčanju je supruzi Jadranki obećao da će se vratiti u domovinu, a obećanja se moraju izvršiti, kaže Blago. Nakon, kako on kaže, interkontinentalnoga braka, došlo je vrijeme da obitelj: supruga Jadranka, djeca Željko i Natalija, zajedno s njim napokon 1997. godine dođu u domovinu i uživaju u toplini doma i ljepotama Hrvatske. ‘Iako je povratak puno kompliciraniji od odlaska, odluka nije bila teška i jedna je od najboljih koje sam donio u životu.
Nikada nisam požalio što sam se vratio’, napominje Blago ističući kako je supruga uvijek imala razumijevanja za njegov rad te mu je pružala potporu. ‘Ona je žrtvovala dio svoje liječničke karijere kako bi se posvetila djeci i obitelji’, kaže Blago koji je i u domovini nastavio raditi u turizmu budući da kćerki i sinu pomaže raditi na imanju u Zagrebu.
Jedno od najneugodnijih pitanja koje je doživio kao povratnik u domovinu je – A zašto ste se vratili? ‘Uvijek me razljuti takvo pitanje jer kao da vlada nekakva kuga u domovini, koja je tako lijepa i pruža mnoge mogućnosti bez obzira na globalnu krizu. Potrebno je malo više optimizma u Hrvatskoj. Ima toliko puno posla koji treba obaviti pa nema potrebe odlaziti iz domovine’, kaže Blago Krešić i zaključuje kako sada proživljava najljepše dane u svome životu iako je živio u glamuru i na najpoznatijim svjetskim destinacijama.
Veze između domovine i iseljeništva
‘Kao dugogodišnji iseljenik, više od 35 godina, i na kraju povratnik, želio bih istaknuti neke svoje doživljaje koji se ne mogu usporediti ni s kakvim kapitalom i glamurom svijeta u kojem sam živio. Nabrojit ću neke: Papin posjet Zagrebu, doživljaj vojne parade na Jarunu, Oluja i oslobađanje Knina, doček hrvatske nogometne reprezentacije 1998., doček rukometaša na Trgu bana Jelačića te Kostelića, kao i koncert Thompsona na Trgu na kojem je bilo više od 100.000 ljudi. Tu bih dodao i odlazak na proslavu 400. obljetnice imena Raguž u Hercegovinu (Stolac), te veličanstveni doček generala Gotovine i Markača nakon njihova oslobađanja. To su sve doživljaji koji se teško mogu zaboraviti’, kaže naš povratnik.
Kao vrsni hotelijerski stručnjak, Krešić odgovornima za turizam poručuje kako uz religiozni i klasični turizam trebaju razmisliti i o iseljeničkome turizmu, čiji potencijal nije zanemariv. ‘Neki od hotelijera kojima je Gospa omogućila to što danas imaju, trebali bi ponuditi specijalno povoljne cijene za naše iseljenike jer znamo da Amerika nije svakome bila Amerika. Stoga treba omogućiti i onima koji su u poznim godinama da osjete bilo svoje rodne grude. Upravo su i oni za svoga aktivnog života pomagali rodbini i svojoj rodnoj grudi te tako pridonijeli da regija Hercegovine bude to što jest danas. Krajnje je vrijeme da ponovno učvrstimo vezu između domovine i iseljeništva jer je to jedina nada za boljitak domovine’, poručio je na kraju razgovora Blago Krešić.
Datum objave: 21.06.2014.
