Trideset je godina prošlo od jednog od najsjajnijih dana u novijoj hrvatskoj povijesti — od dana kada je u zoru 1. svibnja 1995. nebo iznad zapadne Slavonije presjekla tišina koja je najavljivala ono što će uslijediti: Bljesak.
Nije to bio samo naziv vojne operacije, to je bio trenutak u kojem se Hrvatska uspravila, odvažno i konačno, nagovijestivši početak kraja srpske okupacije i terora, koji je poput tamne izmaglice godinama gušio naš narod, zemlju, naše pravo na postojanje.
Operacija Bljesak nije bila samo vojna pobjeda. Bila je to simbolička vatra pravde, svijetla točka na karti jednog mračnog vremena, znak da više nećemo sklanjati pogled i da ćemo vlastitu slobodu ponovno uzeti u ruke. I to ne bilo kako – nego s hrabrošću koja nadilazi ljudsku mjeru, s disciplinom, dostojanstvom i odlučnošću koja se ne može izmjeriti nikakvim vojnim statistikama.
Ali danas, dok promatramo obljetnicu koja se odvija uz državne protokole, vijence i govore, ostaje gorak okus u ustima. Jesmo li doista znali izgraditi domovinu dostojnu te žrtve? Jesmo li znali iz veličanstvenog Bljeska stvoriti državu u kojoj neće carovati nepravda, u kojoj neće kriminalci, profiteri i politički trgovci potkradati ono što su krvavi i blistavi dani ’90-ih stvarali?
Nažalost, nije nam domovina postala ono što je trebala biti — plemenita kuća pravednih, utočište vrijednih, država koja se gradi na istini, poštenju i poštovanju prema onima koji su za nju položili živote. Umjesto toga, prečesto šutimo dok se imena pravih junaka prekrivaju prašinom zaborava, a njihovo herojstvo zamjenjuju isprazni govori i zlatne kravate samozvanih domoljuba.
No ipak – imamo Hrvatsku. I ona je naša. Nije savršena, ali je stvarna. Imamo slobodu, imamo mogućnost govoriti, pisati, sanjati i voljeti bez straha. Imamo i svoje domove, obitelji, i u njima smo dužni čuvati plamen sjećanja. Jer to je najmanje što možemo učiniti za one koji su kroz pakao prošli da bismo mi danas mogli živjeti u miru.
Zato danas, trideset godina poslije, ne govorimo samo o operaciji. Govorimo o junaštvu koje je izgledalo nestvarno. O odlučnosti koja je bila čista i sveta. O ljudima koji su, bez kalkulacije, stali pred tenk i minobacač, da bi njihovi unuci danas mogli u školu, bez straha i himne u kojoj se izgovara ime neke druge zemlje.
Bljesak nije samo bio vojna pobjeda — to je bio trenutak kad se Hrvatska ponovno rodila, kad je zaiskrila iskra naroda koji je bio spreman umrijeti da bi drugi mogli živjeti. I zato, neka svibanjska zora i dalje svijetli u nama. Neka nas podsjeća – da imamo Hrvatsku. I da je ne smijemo iznevjeriti.
Autor: CroExpress / Ivan Novokmet Datum objave: 01.05.2025.
