Da vidimo kako su prije Prvog svjetskog rata na pitanje velikog iseljavanja iz raznih hrvatskih područja reagirali tadašnji pojedini hrvatski narodni prvaci kao što su hrvatski književnik, filozof, zastupnik u hrvatskom državnom saboru i ideolog hrvatskog seljačkog pokreta dr. Ante Radić i njegov brat Stjepan Radić.
U čuvenom narodnom i obrazovnom glasilu Dom, Ante Radić je već 1902. godine napisao kako samo u Americi već ima na stotine tisuća našeg naroda, te da je sramota što se ne zna koliko tamo ima Hrvata.
U istom listu 1903. godine Antun Radić napisao je i slijedeće: ‘Do nedavna je samo obični narod bježao u Ameriku, a inteligencija je na to vikala. Sad već odlaze u Ameriku i naša gospoda’. Zatim je dodao: ‘Jedan mi gospodin reče nedavno – moram si, kaže, te ljude u Americi pogledati’. Nakon izjave tog gospodina Antun Radić si postavlja pitanje: ‘Pa što ćeš gledati te prostake, koje ovdje doma nećeš ni pogledati?
Cijele čete prostoga svijeta prolaze Zagrebom, srce im negdje puca, kad moraju ostaviti sve što im je milo i drago, a da nitko ni ne pita: A Bože moj, što te ljude tjera iz doma? A sad kad se čuje nešto o dolarima kod tih ljudi – sad si vi to morate pogledati!, opisuje Ante Radić odnos nerhvatske gospode i inteligencije u to vrijeme prema iseljavanju stotine tisuća Hrvata u Ameriku.
Vođa i učitelj hrvatskog naroda Stjepan Radić, mlađi brat Dr. Antuna Radića, 1913. godine napisao je knjižicu ‘Javna politička poruka probuđenoj seljačkoj braći, a naročito u Americi i po cijeloj tuđini’, u kojoj je rekao slijedeće:
‘Čitavu našu domovinu, napose sve naše narodne ljude već dugo vremena zanima pitanje je li toliko iseljavanje iz naše domovine za naš narod od koristi ili od štete… Gubitak naših ljudi, koji se iz Amerike ne vraćaju, i zdravlje i radna snaga, koju mnogi ondje izgube, ne daje se nadoknaditi onim dobitkom što ga ondje pojedinac stekne, jer kroz to naša narodna snaga u domovini postaje sve slabija i sve više se daje prilika strancima da u našu domovinu uđu i naša zemljišta zauzmu i time sve više ugrožavaju opsatank naših ljudi, koji pomalo postaju tuđinci u vlastitoj domovini. Iz svega toga slijedi da je iseljeništvo usprkos koristi koju donosi pojedincima, po naš narodni i gospodarski život jedno zlo, od kojega treba naš narod na svaki način odvratiti i koliko je moguće u domovini stvoriti prilike da iseljavanje postane suvišno’.
U toj istoj knjižici Stjepan Radić je napisao pjesmu koju je namjenio Hrvatima u Americi pod imenom ‘Molba svoj seljačkoj braći u Americi’. Na kraju te pjesme Radić na kraju Hrvatima u Americi upućuje slijedeću molbu:
‘Treća molba: Da se ko Hrvati ne date u svietu zakopati, nego da se povratite k domu i k ognjištu svomu rođenomu’.
Ništa se nije promijenilo u zadnjih sto godina
Na ove riječi Stjepana Radića prije punih sto godina moramo, na veliku žalost, konstatirati da danas, jedno stoljeće kasnije, imamo istu tragičnu situaciju u vlastitoj hrvatskoj državi, te ako se na vrijeme ne probudimo ne samo da ćemo se u vlastitoj domovini osjećati kao tuđinci nego ćemo kao narod vjerojatno i nestati.
Izvor:
- Dr. Antun Radić, Dom, 1903. godine
- Stjepan Radić , Javna politička poruka probuđenoj seljačkoj braći, Slavenska knjižara Stjepana i Marije Radić, Zagreb 1913. godine
- Stjepan Radić, Javna politička poruka probuđenoj seljačkoj braći…
Autor: Mr. sc. Antun Babić7povijesna arhiva Datum objave: 04.04.2022.
