Autorica: Klara Špančić/Glas Hrvatske

– Moj otac je zbog političkih razloga 1957. godine otišao u Australiju, a sestra i ja smo ostali s bakom i djedom. Nakon njihove smrti ja sam odlučio otići kod oca. Prijatelj i ja smo po noći, sa školskim kompasom, prelazili granicu kod Slovenije, ali nismo znali hoćemo li doći u Austriju ili Mađarsku. Srećom, vidjeli smo nazive ulica na njemačkom jeziku pa smo znali da smo stigli u Austriju – ispričao je Žarko Roksandić koji od 1962. godine živi i radi u Australiji.

U Australiji je uz oca stomatologa učio engleski jezik kako bi mogao nastaviti školovanje. Njegov otac je, zahvaljujući potvrdama s bečkoga sveučilišta, dobio dozvolu otvoriti privatnu ordinaciju u Kumi, nedaleko od glavnog grada Australije, Canberre. Žarko Roksandić uz oca je naučio engleski jezik, a nakon nekoliko godina diplomirao je na Nacionalnom sveučilištu Australije u primijenjenoj znanosti na smjeru geologija. Za vrijeme magisterija iz geokemije radio je u laboratoriju geokronologije na Nacionalnom sveučilištu Australije.

– Ondje sam radio 10 godina na vrhunskim novim instrumentima za istraživanje geokemije. Volio sam raditi taj posao i mislim da sam bio dobar u tome. Putovao sam po svijetu i educirao druge znanstvenike o tadašnjim modernim načinima istraživanja. Kasnije me jedna australijska državna geološka institucija zamolila da pokrenem novi laboratorij koji je postao najbolji istraživački znanstveni laboratorij za geokemiju u Australiji. Ondje sam radio do mirovine, surađivao sa znanstvenicima iz cijeloga svijeta i vodio mnogobrojne projekte – dodao je Roksandić.

Tijekom radnoga vijeka provedenog na jednom od najprestižnijih geokemijskih laboratorija u Australiji napisao je više od 40 znanstvenih radova. Danas je u mirovini i nakon 57 godina došao je Hrvatsku. U rodnoj Petrinji sastao se s prijateljima iz srednje škole, a taj mu je susret, kaže, uljepšao život.

– Vidio sam svoje školske prijatelje, koji su me jako lijepo dočekali. Razgovarali smo o djetinjstvu, odrastanju, našim životnim putevima. Bio sam presretan kada sam vidio svoje stare prijatelje. Nažalost, razočarao sam se kada sam vidio da Hrvatska još uvijek, ni nakon 27 godina, nije na svojim nogama. Želio bih poručiti Hrvatima diljem svijeta da misle na Hrvatsku i da nikada ne zaborave svoje korijene – zaključio je.

Datum objave: 10.04.2019.