CroExpress

Uoči blagdana Gospe Loretske, tradicionalne arbanaške fešte, 10. svibnja 2020. bila je planirana promocija nove i posljednje knjige Ivice Matešića Jeremije ‘Branitelji iz zadarskih Arbanasa u Domovinskom ratu’.
No, kako to ponekad u životu biva, neki se planovi ipak ne ostvaruju. Prva otegotna okolnost bila je pandemija COVID-a 19, a druga je, nažalost bila teška bolest autora.

Naš Jeremija, otišao je jutros na neko bolje mjesto, bez patnje i boli, no iza sebe je ostavio bogato dokumentirana sjećanja objavljivana kroz 13 godina, prvo četvrtkom pa utorkom u Zadarskom listu u kolumni pod nazivom “Četiri kantuna”. Sve napisane kolumne s vremenom su bile skupljane i uobličene u neku od Jeremijinih knjiga.
To su najčešće bile zbirke reportaža, priča, komentara, sjećanja, kratkih eseja … Ivica Matešić – Jeremija u svojim kolumnama uvijek je progovarao jedino i isključivo, u ime etike, humanosti, pravednosti i naglašene ljubavi, brižno, nikad dvosmisleno, vrlo jasno, nadasve iskreno i osobno. Pisao je jednostavnim, bogatim nekićenim razumljivim jezikom, pučkim, svakodnevnim. Može se kazati kako je Jeremija bio pučki, narodni tribun, koji svojim toplim, emotivnim pričama o ljudskim sudbinama, najčešće tužnim, podsjeća, upućuje, savjetuje… Na prvi pogled bavio se uskim krugom tema – Domovinski rat, prije i poslije, no to je samo privid. Svakoj temi, ma koliko god se puta ponavljala, davao je novi vid, novu sliku, svježi osvrt i pred nama nizao slike i misli bogatog unutrašnjeg života nadarenog pisca koji je itekako raznovrstan, suvremen, iskren, uvjerljiv. U toj uvjerljivosti i lakoći pripovijedanja bila je najveća Matešićeva umjetnička snaga, istaknuo je Pavao Jerolimov, publicist.

Matešićevi tekstovi potresno su svjedočanstvo jednog vremena i višeslojni su. Mogu se čitati i kao ratni dnevnici, i kao memoarski zapisi, i kao dokumentarno štivo… No, kako god ih čitali, oni su vjerodostojni, moralni, domoljubni, emocionalni.

Ratna proza
Ivice Đovanija Matešića Jeremije potresno je literarno štivo o Domovinskom ratu na zadarskom području. Pisac i hrvatski ratnik Matešić, u sudbonosnim danima borbe za slobodu i stvaranje hrvatske države, gotovo istodobno uzima pero i pušku, znajući vrijednost i jednoga i drugoga u obrani slobode hrvatskoga praga rodnog mu Doma. Poput svoga davnog sugrađanina Brne Karnarutića, autora Vazetja Sigeta grada, prvog vojničkog epa u hrvatskoj književnosti, pridružuje se onim vrlim hrvatskim muževima što svojom čašću i odlučnošću pokazaše spremnost da se bude svjedokom vremena, ali ne tek kao puki promatrač, već kao bojovnik, i perom i mačem, za dobrobit svoga naroda, istaknuo je na predstavljanju jedne od Jeremijinih knjiga prof. dr. sc. Tihomil Maštrović.
– Kao sudionik Domovinskoga rata, a gonjen svojom unutarnjom potrebom da iz mene izađu riječi, rečenice, priče, već godinama pišem o sudbinama svojih suboraca, o svemu onome što smo proživjeli u tim godinama krvi i ponosa. Svatko on nas, siguran sam, može pronaći dva – tri temeljna pojma koja su ga odredila kao čovjeka. Jesu li to događaji, osobe, prostori, vrlo je individualno, no ako se dobro zagledamo u svoje živote, moći ćemo ih pronaći. Za sebe mogu reći da su mi životni put najviše odredili upravo Domovinski rat, ali i moji Arbanasi – ta mala sredina došljaka koji su prije uskoro 300 godina stigli u okolicu Zadra i prihvatili svoju novu Domovinu toliko srčano da im je bilo sasvim prirodno u Domovinskom ratu za nju život dati, kazivao je Jeremija.

Obitelji I prijateljima iskrena sućut.

Počivao u miru!

Redakcija Zadarskog lista

Datum objave: 21.06.2020.