Autor: CroExpress/s. Maja Ivković
Na mojoj prvoj godini fakulteta teologije, sjednem ja u treći red klupa. Do mene sjela dva dečka: Kristijan i Višeslav. Upoznamo se mi i slušam ja njih dvojicu o njihovom dnevnom redu, o njihovim aktivnostima poslije faksa, o svemu onome šta se može reći na pauzama između predavanja. I saznam ja puno toga o njima, ali me bilo neugodno pitati u kojoj su oni bogosloviji, kojoj redovničkoj zajednici pripadaju, a oni sami ništa ne spominju. 
I nakon nekoliko tjedana shvatim ja da oni nisu nikakvi bogoslovi nego dečki laici koji svoju vjeru žive autentično i to se ne srame pokazati. Nakon prve godine fakulteta Kristijan nam se preselio na ekonomiju, nakon druge godine ja sam se prebacila na studij u Rim, a Višeslav je ostao vjeran zagrebačkoj teologiji. Svako je krenuo svojim putem, ali smo ostali povezani u Kristu.
Sinoć otvorim bitno.net kad tamo upada u oči naslov: ‘U Subotici održan HosanaFest 2019. – pobjednik Višeslav Foretić iz skupine Sliryc 33’.
To je taj moj Višeslav iz studentskih dana, ali to je Višeslav koji je sada bogoslov i koji će jednog dana biti svećenik.
A Kristijan? Kristijan se oženio prekrasnom djevojkom, otac je dviju prekrasnih djevojčica i u iščekivanju trećeg djeteta, sina kojemu će nadjenuti neko biblijsko ime kao i djevojčicama. Njih dvoje su otvoreni životu i svako dijete smatraju velikim Božjim blagoslovom.
Tijekom druženja i susreta s njima svima shvatiš još jednu jako ohrabrujuću vijest. Da oni nisu jedini, nego da brojni njihovi oženjeni prijatelji laici, žive ili ne žive istim takvim autentičnim kršćanskim životom.
Datum objave: 29.09.2019.
