Autor: CroExpress

Mladi bračni par iz Hrvatske otišao je na godinu dana u Irsku, zaradili su dovoljno novca i vratili se u Hrvatsku, piše Deutsche Welle.

Odluka da idu dalje došla je nakon što je Lea Soudil dobila otkaz. Ona i suprug Eduard odlučili su otići u Irsku. Tamo su već imali mnogo prijatelja koji su prije njih otišli trbuhom za kruhom.

Nakon godine dana zaradili su dovoljno novca da otplate dugove, ali i da kupe auto.

‘Otišli smo u Letterkenny koji je skroz na sjeveru i mali je grad. Veličine Đakova, ali puno urbaniji i neću reći ljepši jer nema meni ništa ljepše od ovoga ovdje. Ja sam napredovao u nekoliko dana od urednika do domara. Radio sam za agenciju koja iznajmljuje stanove i kuće i mogu samo reći da sam tamo bio vrhunski cijenjen, poštovan i plaćen za posao koji sam radio’, govori Eduard Soudil, novinar po struci.

Odmah po dolasku bilo mu je ponuđeno da radi četiri sata dnevno, ali je to odbio jer su posao i bolja plaća bili motivi zbog kojih je otišao iz Hrvatske. Kako sam kaže, posao mu nije bio zahtjevan, a na njegovu radnu etiku i kvalitetu obavljenog posla nitko se nije žalio. 

‘Zadnjih četiri ili pet mjeseci radio sam još jedan posao jer sam shvatio da mogu još zaraditi 40-ak eura dnevno, a novac je dobrodošao. Lako je kada posla ima i kada se prema vama korektno odnose’.

Kako dodaje Soudil, hrvatska putovnica je svojevrsna preporuka za posao jer su Hrvati na glasu kao vrijedni i odgovorni radnici. Kaže da su sve dugove iz Hrvatske vratili za tri mjeseca i još kupili auto.

Život u Irskoj opisuje kao izuzetno ugodan i lijep. Kaže da se nikad nije dogodilo da na šalteru ‘fali papir’. Također, napominje kako je ga tamo nitko nikada nije pitao koju je školu završio i kakav ‘papir’ ima. Poslodavac je spreman uložiti u tebe da te educira o svom trošku i daje ti priliku sukladno tvojim sposobnostima. U godinu dana me nitko nije pitao za diplomu, izvod iz matične knjige rođenih i potvrdu o nekažnjavanju’, priča Soudil za Deutsche Welle.

Po povratku u Hrvatsku dobro se snašao. Radi bolje plaćen posao kojim je zadovoljan, a kako kaže, ako ikad ‘zaškripi’, u Irskoj ga čeka posao. Priznaje da bi ovaj put ipak otišao bliže.  ‘Irska je odlična, ali ima jednu manu – daleko je. Onaj tko radi u Münchenu može skoro svaki vikend provesti u Osijeku, a to je velika stvar kada pritisne nostalgija’, kaže.

Njegova supruga Lea ima nešto drukčiju životnu priču – rođena je u Njemačkoj, živjela je u Londonu i rad u stranoj zemlji nije joj nepoznanica.

‘Posao sam pronašla odmah. Prvo sam radila kao sobarica, a kako su vidjeli da znam nekoliko stranih jezika, prebacili su me na recepciju’, kaže Lea. ‘Za moje tri tjedne plaće smo kupili Mini Cooper, polovni doduše, ali to se u Hrvatskoj ne može ni u ludilu. Velike su razlike u životu ovdje i tamo, ali kad se sve stavi na papir, kod kuće je ipak najljepše’, zaključuje Lea.

Ono što je najbitnije iz ovog iskustva istaknuo je Eduard. ‘Više me ne brine što ću raditi ako izgubim posao, propadne firma ili dam otkaz. To je ogroman teret koji mi je pao s leđa. To je oslobađanje od egzistencijalnog straha u kojem živi većina hrvatskih građana, zato bih svakom preporučio da ode i isproba svoje sposobnosti. Da svi imamo to iskustvo, onda bi i ovdje bilo puno drugačije’.

Datum objave: 24.10.2019.