Autor: CroExpress/HRT
‘Ova planina je bila naš život. Četiri godine života na Velebitu, od početka kad smo došli bez logistike, bez hrane, bez ičega – pa do kraja, do Oluje. To je takva avantura da malo ljudi to može zamisliti u životu, a kamoli proći, prisjeća se instruktor specijalističke obuke Mirko Čosić Bodul.
Pripadnik Specijalne policije Željko Bonato sjeća se zime 1993./94. i leda.
Spavaš na otvorenom, a inje se zabija. Temperatura -30 stupnjeva, a od hladnoće pucaju čizme. Stravično je bilo, dodaje – bukve su pucale, a ti misliš – granata.
‘Često smo razgovarali u škrapi na Velebitu, sniga do vrata, mi pričamo hoćemo li tu dočekati starost, ako nas slučajno ne ubiju’, prisjeća se Ante Došen.
Emocije ne skriva Ivan Zelić Ižo, vođa specijalističke grupe. Gotovo 400 noći smo prespavali na Velebitu tako da se miješaju emocije. Tu su i nastradali neki naši suborci pa svaki put kad dođete na Velebit, vratite se u vrijeme rata, kaže.
‘Velebit je uzeo puno mladih duša’
Branislav Marketin Čaplja kaže kako je Velebit odnio puno mladih duša, samo na jednom dijelu više od 50:
‘To je pakao’. Branko Zelić Žuti dodaje, mislio je da nikad neće doživjeti da danas ovo zajedno gledaju.
Posljednji pozdrav i udar na Ćelavac
‘U četiri sata sam ljude probudio, postrojio ih, dao svakom ruku. Pozdravili smo se i rekao sam: Danas, gospodo, od sada, od 5.15, mi otvaramo prvi vatru. Znači, kad naši avioni budu raketirali, dobit ćemo poruku – otvaramo vatru. Ja im želim svima sriću, ali danas će zakukati ili zaplakati puno majki i ne ćemo se vratiti svi doma i nismo se vratili. Nažalost, nismo se vratili svi doma, prisjeća se Branislav Marketin Čaplja.
‘Moj hrvatski puče, 5. kolovoza dignite taj hrvatski stijeg na kuću i sad me emocija hvata, dignite i time ćete zahvaliti svakom branitelju koji je dao svoj život, koji je dao svoj znoj i krv za svoju državu’, kazao je Branislav Marketin Čaplja.
Datum objave: 05.08.2020.
