Autor: Ivan Ugrin
Prije 20 godina, točnije 20. prosinca 1994., objavio sam u Slobodnoj Dalmaciji intervju s isusovcem Ivanom Fučekom, u to vrijeme profesorom na Papinskom učilištu Gregoriana u Rimu. Bilo je to nedugo nakon prvog posjeta pape Ivana Pavla II. Zagrebu i Hrvatskoj. Razgovarali smo u Vječnom gradu za vrijeme proslave Međunarodne godine obitelji.
O uzrocima krize obitelji i što bi se trebalo učiniti da se stanje u ovoj našoj civilizaciji popravi, dr. Fuček koji je na glasovitoj Gregoriani godinama predavao specijalnu moralnu teologiju, istaknuo je dvije stvari: dijalog o tome što odgaja a što ne odgaja u masmedijima, te zajedničko dobro čitavog svijeta.
Na konstataciju: Jedan od bitnih elemenata zajedničkoga dobra jest i mir, a kako vidimo, samo u ovom našem stoljeću neprestano se ratuje, i moje pitanje: zašto?, pater Ivan Fuček dao je odgovor kojega se i dan, danas sjećam, a citiram ga prema mojoj knjizi ‘Kardinalni razgovori’.
– Reći ću vam jednu žalosnu činjenicu. Prema statistici, od godine 1496. prije Krista do godine 1861. poslije Krista, znači kroz 3357 godina bilo je 227 godina mira, a 3130 godina rata. Na 13 godina rata jedna godina mira. U kršćanskoj Europi dosada je bilo 286 ratova, ne računajući ovaj sada novi balkanski rat. Dakle, svijet je jednostavno kroz povijest u ratu, to je činjenica. Zašto je u ratu? Mi teolozi imademo odgovor: čovjek je grješan.
On je strašan egoist i u tom smislu je pohlepan za vlašću, za moći. Da bi to postigao, čovjek želi uništiti drugoga, ne samo osobno nego i grupno, nacionalno i teritorijalno. Mi ne možemo naći osnovni drugi uzrok već u zlu grijeha – zaključio je prof. Fuček. U godini u koju smo zakoračili, cijeli će svijet obilježiti prvi rat koji je označen kategorijom svjetskog sukoba.
Za razliku od teologa, povjesničari imaju drugačiji pogled na uzroke i posljedice ratova. Tako primjerice dr. Slavko Pavičić u svom djelu ‘Hrvatska vojna i ratna povijest i Prvi svjetski rat’, navodi kako se uzroci prvoga svjetskoga rata moraju dijeliti u vanjske, koji su doveli izravno do rata, i unutrašnje, dublje razloge. Možda je čak hitac Gavrila Principa, ističe Pavičić, dao zapadnim saveznicima Francuzima i Englezima te carskoj Rusiji prerano znak za početak krvavog rata.
Priprave za rat počele su još od godine 1871., jer su Francuzi nakon teškog poraza u francusko-njemačkom ratu stalno dušom, srcem i materijalno išli samo za jednim ciljem: za odmazdom, i to zbog gubitka teritorija, zbog poniženja i zbog prestanka njihove političke te vojničke prevlasti na europskom kontinentu.
Pravi stvarni povod rata bio je svakako atentat srpskih fanatika u Sarajevu 1914. godine na nadvojvodu Franju Ferdinanda, austrougarskog prijestolonasljednika, u kojem su mnogi vidjeli budućeg cara koji će učvrstiti veliku srednjoeuropsku monarhiju, a time neizravno ojačati i položaj Njemačke.
Ferdinand se tako našao na putu i srpskim planovima koje je polovicom 19. stoljeća u program oblikovao Ilija Garešanin u svom djelu Načertanije, nacionalističkom i ekspanzionističkom projektu stvaranja Velike Srbije, odnosno jugoslavenske države na razvalinama austrougarske monarhije.
Sarajevski atentat bio je ne samo znak za početak Francuske osvete Nijemcima koji je prerastao u svjetsku kataklizmu, već je za nas Hrvate predstavljao začetak velikosrpske agresije koja nije prestajala kroz obje masonske tvorevine zvane Jugoslavija, do konačnog obračuna koji se zbio u naše dane i stvaranja samostalne i suverene Republike Hrvatske.
Od Principa do Slobodana Miloševića vremenski je razmak od svega 75 godina, a cilj im je u stvari isti.
‘To je glad za zemljom’, kazivao mi je prije dva desetljeća Ivan Fuček, ‘ili još prije jedan mesijanizam srpskoga naroda koji živi u tom narodu od pobjede Turaka nad Velikom Srbijom 1389. godine do dana današnjega. A svaki mesijanizam u povijesti strašno je opasan, jer norma je morala onda ostvariti jednu takvu mesijansku ideju koja uništava sve oko sebe i zato su Srbi krenuli u agresiju’.
Neka nam stogodišnjica Prvog svjetskog rata koji je u četiri godine odnio više od 40 milijuna žrtava, bude svima upozorenje kako nema pravog mira bez poštivanja svačije osobne i narodne slobode i dostojanstva.
Datum objave: 25.07.2014.