Autor: Z.S.
Ivan Pernar, jedan od vodećih ljudi organizacije Živi zid, osnovane kako bi sprečavala deložacije ljudi u Hrvatskoj, odgovorio je kritičarima koji ga optužuju za samopromociju. Njegov tekst prenosimo u cijelosti.
Kao osoba, često sam bio prozivan za samopromociju, međutim rijetko kada sam na te optužbe i odgovarao. Uglavnom sam ih ignorirao jer sam smatrao besmislenim raspravljati na tu temu. Razlog za to bio je dublje naravi, htio sam pokrenuti raspravu na temu regulacije, odnosno procesa stvaranja novca u državi i ulozi naše središnje banke, a ne o sebi samome.
Pa ipak, budući je ta optužba osobne naravi, a osobni napadi “bole” odlučio sam javno odgovoriti na njih, ne zato da bi opravdao sebe, već da bih javno izazvao one koji ih iznose. Tekst pred vama intelektualni je izazov jer će od vas tražiti da donosite zaključke, u njemu nećete naći odgovore, već pitanja koja će vas potaknuti na razmišljanje. Neposredna inspiracija za njegovo pisanje bio je razgovor s jednim Vukovarcem koji bespravno živi u državnom stanu sa ženom i dvoje djece. Budući je dobio pravomoćnu presudu za iseljenje, odlučio nam se javiti za pomoć.
U prvom dijelu našeg razgovora objašnjavao je kako u Vukovaru postoji hrpa praznih stanova, u što sam se igrom slučaja imao prilike i sam uvjeriti. Potom je objašnjavao da nije imao riješeno stambeno pitanje i da nije imao političku vezu da zakonito useli u neki stan. Samim time, odlučio se za bespravno korištenje jednog od stotina praznih stanova u Vukovaru, zbog čega ga uskoro čeka i sudska deložacija.
Zanimljivo je da država ne mora niti kune izdvojiti da bi tim ljudima riješila stambeno pitanje jer već postoje prazni državni stanovi spremni za useljenje.Pritom je bitno napomenuti da je Vukovar grad iz kojeg ljudi kao i iz ostatka Slavonije bježe, s napomenom da se nakon rata mnogi prognanici nisu u njega niti vratili, a nakon mirne reintegracije iz njega su pobjegli i mnogi Srbi.
U svoj toj ljudskoj tragediji država stvara novu ljudsku tragediju i, umjesto da pusti te ljude da žive u miru želi ih na silu deložirati.
U drugom dijelu razgovora čovjek mi je napomenuo da su mu neki rekli da ja sprječavam deložacije kako bi skupljao političke bodove.U tom trenutku upitao sam ga – što rade Karamarko, Kolinda, Milanović i sva ostala svita koja jednom godišnje dolazi u Vukovar.Čovjek je brzo odgovorio: “Isto to”.Na račun koga, opet sam ga upitao. “Mrtvih”, dodao je.
Imaju li živi koristi od njihove samopromocije. “Ne”, čovjek je opet odgovorio, “jer kako dođu, tako i odu, a problemi ostaju”.
Potom sam ga upitao – kako to da mediji njih ne prozivaju za skupljanje političkih bodova i samopromociju na račun mrtvih, ćirilice i slično. Čovjek nije imao odgovora.
Potom sam mu rekao – normalna državna politika bila bi da doseljava ljude u Vukovar, međutim, ovi ne samo da stanove drže praznima, već i one koji su puni žele isprazniti, nije li to ludost.Čovjek se složio, kao i ja, ni on nije vidio logike u takvom ponašanju.
Kako bi ti razumski opravdao čin vlastitog izbacivanja na ulicu, potom sam ga pitao.
“Ne znam”, čovjek je odgovorio.
Zamisli da si političar, rekao sam mu, kako bi ti ljudima objasnio zašto tvoju obitelj treba izbaciti na ulicu.
Čovjek je šutio, nikakvo objašnjenje nije mu padalo na pamet.
Tada sam ga upitao: “Da li ti koji mene optužuju za samopromociju imaju ikakav argument da osude moj čin sprječavanja tvoje deložacije?”
“Nema tih argumenata”, čovjek se složio te dodao – “svatko normalan vidi da je to ludost, tim više što država već ima hrpu praznih stanova”.
U tom trenutku pitao sam ga… “Zamisli da si dio tog sustava koji izbacuje ljude na ulicu i da se s druge strane nalazim ja, na koji način bi me pokušao diskreditirati”.
“Ne mogu osuditi tvoj čin”, čovjek se složio, te dodao – “Mogu eventualno dovesti u
pitanje tvoje namjere i prikazati da to radiš zbog samopromocije, međutim ako se tu
radi o samopromociji nije mi jasno zašto se i oni ne samopromoviraju na isti način”.
“Recimo da sam ja uistinu samopromotor i da to radim samo zbog skupljanja političkih poena”, pitao sam ga, “Možeš li to zamisliti?”
“Mogu”, odgovorio je čovjek.
“OK”, rekao sam – “sad mi samo pokušaj dati odgovor na sljedeće pitanje – budući su moji motivi [za sprječavanje deložacija sada jasni [samopromocija], koji su njihovi motivi za to da tebe deložiraju?”
“Nemam pojma”, čovjek je odgovorio, te dodao – “protiv su ljudi”.
“Hoćeš li reći, da budući nemaju argumenata kojima bi opravdali tvoju deložaciju dovode u pitanje moje motive?”, upitao sam ga.
Čovjek je šutio, potom sam ga upitao: “Da li itko dovodi u pitanje motive političara koji te deložiraju?”.
“Ne”, čovjek je odgovorio.
“Zašto se njihovi motivi ne dovode u pitanje”, opet sam ga upitao.
“Hoćeš reći da te optužuju za samopromociju kako bi pobjegli od rasprave na tu temu”,čovjek me upitao.”Ti zaključi”, odgovorio sam, te nastavio – “Neki tjedan smo sprječavali deložaciju obitelji iz Varaždina koju je zbog nemogućnosti vraćanja kredita htjela deložirati Banka Kovanica. Da si ti u stranci koja podupire bankarske deložacije na koji bi način osudio naš čin”.
“To je nemoguće osuditi, svatko normalan stao bi na stranu te obitelji]”, čovjek je rekao.
“Što ti preostaje?”, upitao sam ga.
“Da dovodim u pitanje tvoje motive”, čovjek je odgovorio.
“A što je s motivima političara koji podupiru bankarske deložacije?”, upitao sam ga.
“Njih nitko ne dovodi u pitanje”, čovjek je odgovorio.
“Shvaćaš li o čemu se radi?”, upitao sam ga.
Čovjek se samo nasmijao, potom sam ga upitao: “Kada Vesna Pusić na čelu gay parade maše zastavicom u duginim bojama i zastupa interese homoseksualaca, što ona radi?”
“Bori se za ljudska prava”, čovjek je ko iz topa odgovorio.
“A kada ja stojim ispred praga nečijeg doma i tim činom štitim ljudsko pravo na adekvatno stanovanje, što ja radim?”.
“Samopromoviraš se!”, čovjek je odgovorio.
“Koja je razlika između njene borbe za ljudska prava i moje samopromocije?”, potom sam ga upitao, te dodao – “zašto bi Jutarnji list nju prikazivao kao borca za ljudska prava, a mene kao samopromotora?”.
Čovjek je šutio.
Zatim sam ga upitao, “misliš li da bankama koje su vlasnici medija jedna od te dvije borbe za ljudska prava ne ide na ruku?”
“Ovo što ti radiš zasigurno im ne odgovara, kao ni političarima koji štite njihove interese”, čovjek je odgovorio.
Potom sam ga upitao pitanje koje također postavljam i svima vama koji ovo čitate.
“Je li ti sada jasno zašto me ti isti mediji prozivaju za samopromociju?”
Datum objave: 18.08.2014.
