Nakon više od pola godine čekanja, konačno će se pred Ustavnim sudom naći sudbina referendumskog pitanja o dvojezičnosti, za koju je na inicijativu Stožera za obranu hrvatskog Vukovara lani prikupljeno gotovo 600 tisuća potpisa.

Sve je počelo pod okriljem noći, kad je Milanovićeva Vlada odlučila ‘na silu’ u gradu heroju, koji još pamti svježe rane razaranja i gubitka tisuće ljudskih života, zakucati dvojezične ploče na državne ustanove. Umjesto da se potrudi najprije razgovarati s ljudima, Zoran Milanović im je odlučio nametnuti ćirilicu.

I nije problem u ćirilici kao pismu, već u činjenici da su pod simbolima s ćiriličnim pismom razarani i Vukovar i cijela Hrvatska. Primjer Latvije koja je referendumom zabranila korištenje ruskog jezika i pisma, također zbog simbolike zla u nacionalnom sjećanju, odnosno svega onoga što su Latvijci doživjeli dok su bili dio SSSR-a, mogao bi ići u prilog ustavnosti referendumskog pitanja.

Milanović i pobornici nametanja ćirilice u Vukovaru za svoju su se odluku pozivali na pregovore s Europskom unijom i Zakon o pravima i zaštiti nacionalnih manjina. Međutim, Latvija nije snosila nikakve posljedice zbog svoga postupka, jer Europa poštuje žrtve. Da Milanović poštuje svoj narod i da shvaća njegovo bilo, do prikupljanja potpisa za ovaj referendum nije trebalo niti doći.

Očigledno je i iz novijih njegovih nastupa, kako dečko s Trešnjevke ne razumije ljude koji su u nevolji. Obilazeći ovih dana žrtve poplava, jednoj se ženi pojadao kako je i njemu u stanu pukla cijev, a onda je u novom obilasku izvalio kako je sva sreća u nesreći što su poplavljeni Gunja i Rajevo Selo…

Žrtva Vukovara bila je presudna za sudbinu Hrvatske i njezinu obranu tijekom velikosrpske agresije. Ovakav ignorantski stav prema žrtvama rata jasno svjedoči o tome kako Milanović nije postupio državnički u ovoj situaciji. A još prije godinu dana nuđeni su mu prijedlozi da se Vukovar kao mjesto posebnog pijeteta izuzme od provođenja Zakona o pravima manjina.

Masovnim prosvjedima u Vukovaru i Zagrebu, s više od sto tisuća sudionika, bez ijednoga incidenta, Stožer je pokušao ukazati na status vukovarske žrtve u kolektivnom biću Hrvatske. No, ni to nije probudilo savjest vladajućih.

Zanimljivo je i kako je vladajućima trebalo ovoliko vremena kako bi se uopće očitovali o referendumskom pitanju. Zacijelo im nije odgovaralo s tim se baviti u jeku izbora za EU parlament i izvanrednih izbora za gradonačelnika Vukovara. Sad kad više nemaju što izgubiti, odlučili su lopticu prebaciti na Ustavni sud.

Inače, saborska točka dnevnog reda inicirana potpisima 54 saborska zastupnika stavljena je na dnevni red još u rujnu prošle godine, kako bi se pokrenuo dijalog i ukazalo na kršenje zakona i diskriminaciju žrtava rata. Uslijedilo je politikantsko pomicanje po ljestvici dnevnog reda i vjerojatno neće doći na red.

Predsjednik Odbora za Ustav Peđa Grbin predložio je da se Ustavnom sudu pošalje referendumsko pitanje, uz obrazloženje na deset stranica u kojem se ocjenjuje da je pitanje neustavno. ‘To znači da je Sabor dužan u svakom slučaju kad ocijeni da postoji uvjerenje o neustavnosti referendumskog pitanja uputiti zahtjev Ustavnom sudu.’ Pitanje je samo, zašto nisu odmah kad se krenulo u referendum uputili taj zahtjev. Nitko im to nije branio.


Datum objave: 12.07.2014.