Autor: Gojko Borić

U Hrvatskoj se ponekad brkaju pojmovi iseljeništvo i politička emigracija tako da su čak istaknuti politički emigranti bili proglašavani iseljenicima. Hrvatska politička emigracija, prema Vladimiru Bakariću, ‘najgora od svih ostalih emigracija iz Jugoslavije’, ocjena koju emigranti mogu shvatiti kao odličje, razlikovala se od iseljeništva po tome što se politički angažirala protiv komunističke Jugoslavije, a iseljenici su se držali nepolitički pasivno ili su nerijetko surađivali s vanjskim i unutarnjim čimbenicima Titove satrapije.

Tek u vrijeme Domovinskoga rata gotovo su se izbrisale granice između političke emigracije i iseljeništva koje se često naziva i dijasporom, nazivom više podesnim za manjinske vjerske zajednice nego za laička društva, no ono se ustalilo. Od osnivanja Republike Hrvatske, Hrvate sa stalnim boravkom u inozemstvu naziva se i ‘iseljena Hrvatska’ i ‘izvandomovinska Hrvatska’, ali to bi se više moglo odnositi na njihovu brojčanost, a ne kao sociološki pojam.

Iseljeništvo se obasipa pohvalama, ali ono od toga nema nikakve koristi

Predstavnicima službene Hrvatske puna su usta pohvala kad se nađu među iseljenim Hrvatima, no oni od toga nemaju nikakve političke koristi. U izbornoj jedinici za dijasporu odavno ‘pobjeđuju’ Hrvati iz Bosne i Hercegovine koji nisu dijaspora nego predstavnici konstitutivnog hrvatskog naroda u toj zemlji, tako da iseljena Hrvatska nije zastupljena u Hrvatskom saboru. i to kao da nikoga ne zanima u vladi, a još manje u oporbi.

O hrvatskoj političkoj emigraciji koja je prestala postojati pobjedom demokracije u samostalnoj Republici Hrvatskoj malo se ili još uvijek ne baš povoljno govori i piše u domovini. Moglo se i dogoditi i to da je predsjednik jedne patuljaste stranke (njegovo ime neću spomenuti jer ne zaslužuje ni u negativnoj konotaciji) napao bivšu pripadnicu emigracije na dužnosti zastupnice u Europskom parlamentu, Ružu Tomašić, da je ‘ustašica’ i da što prije mora nestati iz Hrvatske. Bilo je to točno u stilu verbalija komunističkih funkcionara čiji su se ‘odnosi’ prema političkoj emigraciji sastojali od infiltracije agenata UDB-e do smrtonosnih atentata. Radić, Maček i Krnjević vrtjeli bi se u svojim grobovima kao ventilatori kad bi mogli čuti što govori taj njihov nasljednik. Kad se Radić vratio iz Moskve gdje je svoj HRSS kratkotrajno uključio u ‘Seljačku internacionalu’ izjavio je kako se s komunistima ne može surađivati jer oni znaju samo zapovijedati, a Maček i Krnjević bili su izraziti antikomunisti dok su živjeli u domovini, a još više u egzilu.

Hrvatska javnost i inače malo zna o hrvatskoj političkoj emigraciji o kojoj je održana prva međunarodna konferencija od 21. do 22. veljače u Zagrebu, o kojoj je ‘Vijenac’ (28.veljače) objavio opsežno izvješće u kojemu citira organizatora skupa dr. Marina Soptu koji je, govoreći o nesnošljivosti komunističkih vlasti prema iseljeništvu, rekao ovo:

‘Ako se ima u vidu mnogobrojno hrvatsko iseljeništvo, njegov potencijal u ekonomskom, kulturnom, vjerskom, sportskom i političkom polju kao i njegov doprinos u Domovinskom ratu, normalno je da se zapitamo zašto je tako. Razlozi su mnogobrojni i različiti. U prvom redu riječ je o velikoj i slijepoj ideološkoj mržnji prema političkoj emigraciji od strane jugoslavenske državne vrhuške. Predrasude prema hrvatskim iseljenicima koje su bile duboko usađene u bivšoj državi i nažalost prenesene u slobodnu i demokratsku Hrvatsku, zasnivale su se na uvaženom mišljenju kako u partijskom tako i u nekim intelektualnim krugovima da su hrvatski iseljenici većinom polupismeni ljudi, ustašofili i radikalni desničari.’

A to, dakako, nije bilo tako. Referati sa zagrebačkoga skupa bit će objavljeni u posebnoj knjizi onako kako je to bilo učinjeno s predavanjima na dosadašnja dva iseljenička kongresa u Zagrebu i Šibeniku u organizaciji dr. Sopte. Na njima se uglavnom govorilo o iseljenoj, ali ne isključivo o emigrantskoj Hrvatskoj, što je sad bio slučaj u Zagrebu. 
Možemo zaključiti da je to dobar početak koji traži svoje specijalizirane nastavke. Hrvatska matica iseljenika izdaje svake godine svoje ‘Hrvatske iseljeničke zbornike’ s vrijednim člancima u kojima se ponekad govori i o političkoj emigraciji, ali uglavnom su posvećeni suvremenom iseljeništvu. 

Datum objave: 02.04.2019.