Pogled iz iseljeništva

Ovo što radi američki predsjednik Donald Trump u posljednjih nekoliko tjedana očito je podesno da SAD učini najomraženijom zemljom u svijetu, posebice kad je riječ o njezinu napuštanju važnih međunarodnih organizacija od kojih zavisi neovisnost, zdravlje i blagostanje brojnih manjih i srednjih država zemaljske kugle.

On  jednostavno napušta te organizacije i tako im oduzima neophodnu financijsku podlogu bez koje ne mogu opstojati. A Amerika je do tada važila kao najveća pobornica internacionalnih organizacija  bez kojih ne može pristojno živjeti veliki dio našega svijeta. Trump je mišljenja da može lakše manipulirati s pojedinim članicama tih organizacija nego s njima kao cjelinama, a to ćemo uskoro doživjeti kao njegovu veliku pogrješku od koje se ne će tako brzo oporaviti i njegova zemlja.

Mi koji smo doživjeli i preživjeli Drugi svjetski rat dobro znamo da je Amerika dva puta ušla u rat kako bi spasila Europu ali i svijet od ropstva šovinizma, fašizma, nacizma i komunizma, na što smo joj uvijek bili zahvalni. Komunisti su je podrugljivo mrzili pjevajući Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska, dok smo mi ostali vapili: ne, to ne smiju postati jer tko će nam slati pakete da preživimo nestašice nastale komunističkim upropaštavanjem gospodarstva prema onoj porugalici: što bi se dogodilo ako bi komunisti zauzeli Saharu, a odgovor je glasio Najprije ništa, a onda bi nestalo pijeska. Naši su stari ovako definirali komunizam: komu ništa, a komu svašta. No zahvaljujući našoj rodbini u Americi preživjeli smo i to, a posebno se sjećamo velikih materijalnih pomoći u organizaciji UNRRA-e, Organizacije Ujedinjenih Naroda za razvitak i opstanak, pa se s time u svezi naši Hercegovci govorili: Da je malo više h-Unrre i malo manje h-Udbe život u socijalizmu bio bi podnošljiviji.

Amerika je poslije poraza nacifašizma oštećenim zemljama ponudila Marshallov plan za obnovu no tadašnja Juga ga je odbila nadajući se pomoći Sovjetskoga saveza koji je i sam grcao u neimaštini i krivoj ekonomskoj politici pa smo se tako polakše oporavljali od rata nego sve zemlje u kojima je bio na snazi američki Marshallov plan, nazvan prema jednom generalu te humane i dobrostojeće zemlje.

Mi u siromašnim hrvatskim pokrajinama Kraljevine i kasnije federalne republike Jugoslavije imali smo brojnu rodbinu u Novom Zelandu, Australiji i Americi koja nam je slala pakete s obućom i odjećom pa čak i konzervama živežnih namirnica. To nije bilo prekinuto i nakon što je jugoslavenska vojska oborila nekoliko američkih ratnih zrakoplova koji su se našli u blizini Trsta, tada pod upravom britanske i američke vojske.  Amerikanci su znali razlikovati između režima i naroda tada porobljene Jugoslavije. Granične napetosti prestale su nakon što su Angloamerikanci predali zonu A Slobodnog teritorija Trsta Italiji, a mnogo veću Zonu B Jugoslaviji, odnosno Sloveniji i Hrvatskoj.

Sve je to bilo inscenirano mnogo prije prigodom Titova posjeta Londonu, no on je naredio djelomičnu moblizaciju da bi ju uskoro povukao i Trst postao velika tržnica deficitarnih roba za siromašne stanovnike Jugoslavije koji su putovali u taj talijanski grad da bi kupovali odjeću i obuću pa i neki živež, primjerice naranče i limune premda su ih sami mogli uzgajati. Paketi su i dalje dolazili zahvaljujući širokogrudnosti naše rodbine u Americi. Ali i poneki dolarić je prispjevao poštom da se nađe za nevolju u kojoj su devize bile jedini izlaz iz ekonomskih nestašica kojih je u Titovoj zemlji bilo previše.

I glede kulture Titov sukob sa Stsljinom donio je velike promjene jer su nestali sovjetske knjige, časopisi i filmovi, a namjesto njih došli su američki duhovni proozvodi kao veliko osvježenje prihvaćeno od svih slobodoljubivih ljudi kojima je bilo dosta sovjetskoga i jugoslavenskoga jednoumlja. Pionirsku ulogu u tome igrao je književni časopis Krugovi ali i zabavnik Start, oba s adresom u Zagrebu. Partija je to tolerirala jer drugoga izlaza za buntovne intelektualce nije bilo. Običan svijet zadovoljavao se nešto slobodnijim pisanjem legendarnog Vjesnika u srijedu.

Mladi književnici odkrili su američku literaturu, posebice short storys, kratke priče, u kojima se mnogo zanimljiva moglo pročitati između redaka, prijevodi su bili nekako slobodniji, a mogli su se opravdavati da su američki a ne domaći duhovni proizvodi. Kad bi se u neki novinama na engleskom jeziku što su se prodavali u većim gradovima našli kritički članci o Jugi, UDB-a bi poslala svoje ljude da ih plijene, a prodavač bi slegnuo ramenima da ih više nema jer je posljednji primjerak upravo kupio i odnio drug kmica, neki crnački turist iz velikoga svijeta, što je dakako bila izmišljotina.

Ljudi su bili dobro informirani i temeljem slušanja stranih radio-postaja od kojih su najpopularije bile Radio London, Glas Amerike i njemački Deutsche Welle. A onaj tko je putovao do Trsta ili Graza mogao je kupiti i pokoju emigrantsku novinu, primjerice Novu Hrvatsku iz Londonu no preporučilo se baciti je kroz prozor auta ili vagona prije ulaska u Titov socijalistički raj. Kod onih koji su to zaboravili kazna je znala biti i ne- koliko mjeseci zatvora, a znamo  kakvi su bili oni u Jugi, toj vjernoj oponašateljici sovjetskoga Gulaga. 

Nemojmo se zavaravati glupim tvrdnjama jugonostalgičara koji zlonamjerno tvrde kako je u njihovo vrijeme bile sve bolje. Svjedočenja kažnjenih ali i statistike govore drugim jezikom. Primjerice da je u Jugoslaviji bilo više političkih zatvorenika po glavi stanovništva nego u Sovjetskom Savezu, kako je pisalo u izvješćima Amnesty international, organizacije koja se bavila terorom komunističkih i ostalih totalitarnih režima diljem svijeta.

A sad da završimo. Tko čita eseje stranih intelektualaca lako može upasti u zamku da Trumpovu vladavinu uspoređuje s fašizmom, no ovdje treba biti krajnje oprezan jer ekscesi pojedinih njegovih pristaša nisu svjedočenja onih koji donose krajnje odluke, a to je on sam, Trump, i ntko drugi. Pogledajte samo ovu sliku, riječ je od Trumpovu suradniku i navodno najbogatijem čovjeku u svijetu Elonu Musku koji uzdiže ruku na rimski pozdrav, ali što je time htio reći nije nam posve jasno jer to može biti i njegova glupa provokacija samo da se o tome govori i ništa više. U svako slučaju zbog ove gluposti njegov ga šef nije otpustio i to mnogo govori o njegovu shvaćanju vlasti.

Bilo kako bilo, mnogo veća opasnost za demokraciju u Americi i njezinu položaju u slobodnom svijetu snosi njegova nepredvidljivost i donošenje odluka koje su mnogo više znak njegove egocentričnosti nego poznavanja materije. Prije ili kasnije Tramp će postati povijest bez posljedica nego s posljedicama jer se dekretima ne mijenja život najvećeg broja ljudi nego zajedničkim djelovanjem velikih organizacija s brojnim članstvom, a takove on još ne posjeduje. Trampizam je tek uvjetno masovan, dakle više na riječima nego po djelima. Nitko nam ne može ukrasti našu dragu Ameriku u kojoj živi oko pola milijuna Hrvata i njihovih potomaka. Amerika će prije ili kasnije ozdraviti od trampizma pa se tome već sad možemo veseliti.

Autor: Gojko Borić/Köln Datum objave: 28.03.2025.