Hrvatski poduzetnik Dario Marenić na svom je Facebook profilu objavio pismo koje je uputio Ravnateljstvu policije. U njemu opisuje neugodan susret s policijom za koju tvrdi da ga je zastrašivala automatskom puškom. Zbog svega razmišlja o iseljenju u Njemačku ili Nizozemsku. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.
Ja, Dario Marenić, rođen sam 01.02.1959 godine u Novoj Gradiški s adresom stanovanja Nova Gradiška, Ulica Zrinskih 62, oženjen, otac jednog djeteta, iznosim činjenice koje se sastoje u sljedećem:
Danas, 01.10.2014. u 12,55 sati na Auto cesti A3 na 122. kilometru zatečen sam kako vozim osobnim vozilom marke Mecedes reg. oznake NG070DM po izjavi policijskog službenika (koji je bio suvozač) u policijskom “presretaču” Mercedes ZG xxx FI, sive boje brzinom od 180km/h. Moj stil vožnje je da autocestom vozim 177 km (naravno kada uvjeti na cesti to omogućavaju), s uključenim tempomatom. Vozilo je godinu dana staro u tehnički besprijekorno ispravnom stanju. Vožnja brzinom od 177 km/h uz umanjenje od 10% za sigurnosnu razliku daje brzinu od 159,3 km/h – što u konačnici podliježe plaćanju kazne od 500kn a uz plaćanje na licu mjesta to iznosi 250kn. To je moj rizik kojeg ja prihvaćam.
Policijski službenik mi priopćava da sam vozio 180km/h što ja odbijam prihvatiti pa me poziva da pogledam snimak.
I tada dolazi ono zbog čega Vam se i obraćam:
Monitor za pregled snimka nalazi se unutar prtljažnika s unutarnje strane poklopca. Otvaranjem stražnjeg poklopca prvo sam ugledao AUTOMATSKU PUŠKU na dnu prtljažnika koja je stajala prebačena preko jakne. Za mene je tada prestala svaka mogućnost normalnog razgovora, jer to smatram izravnom metodom ZASTRAŠIVANJA – stavljanje automatske puške u prtljažnik pa pozivanje Građanina da pogleda video zapis svog prekršaja. To je van svake granice europskog civiliziranog ponašanja i tako se to radi u najrepresivnijim političkim sustavima na svijetu. Draga policijo, zar smo došli do te točke?
Nakon viđenog nisam ni obraćao pažnju što mi policijski službenik govori, odbio sam potpisati Zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila Broj 1563955, na Obrascu br.1, kojem u zaglavlju stoji Grb, Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije. Bio sam spreman nastaviti putovanje i bez svojih dokumenata, ali na kraju sam ipak preuzeo moju vozačku i prometnu i nastavio uznemiren svoje putovanje.
Vratio sam se s poslovnog puta kući u Novu Gradišku, sabrao misli i postavljam si pitanja u kakvoj mi to državi živimo.
Zar mi policijski službenik nije trebao reći iznos kazne koju trebam platiti na licu mjesta ili dati virman da istu platim u zadanom roku uz popust od 50%?
Zar nije trebao poštivati Građanina i saslušati moje argumente, nego me dovede do službenog automobila, otvori prtljažnik i prvo što ugledam bude automatska puška?
Zar zaista misli da ja, Građanin, ne poznam propise i ako ih kršim onda to kontrolirano činim.
Zar mu neuvjerljivo djeluje moja konstatacija da ako sam želio platiti kaznu od 1000 kn (odnosno 500 kn na licu mjesta) ne bih tempomat na mom automobilu namjestio na okruglih 200 km/h uz plaćanje kazne u istom iznosu kao i za prekršaj zbog kojeg sam zaustavljen i podvrgnut zastrašivanju?
Osjetio sam danas u pogledu policajca: vozi novog Mercedesa, uzmi mu što više. To razočarava i boli ali tjera i na razmišljanje.
Danas sam suprugu, koja vodi financije tvrtke, vozio u Zagreb na TERAPIJU kralježnice. Ima zakazanih 5 terapija svaki dan od 14:00 do 16:00. Cijeli ovaj tjedan u isto vrijeme. Mogla je otići i na bolovanje i u toplice poslije toga, možda bi to i bolje bilo za nju. Ali tko bi radio njen posao, tko bi vodio brigu da plaća naših djelatnika nikada ne zakasni, tko bi vodio brigu o milijun drugih stvari s kojima se susreće svaki dan ?
I sutra ju vozim u isto vrijeme, voziti ću opet 177 km/h – eto prilike da opet uzmete u proračun nedefinirani iznos novca. Jednostavno ne možemo krenuti prije 12:30 za Zagreb. 18 zaposlenih je na našim leđima.
Sve ima svoje granice, prag tolerancije. Plaćanje kazne za brzu vožnju neću izbjeći niti to očekujem, a niti tražim. Samo očekujem da bude sukladna propisima, a snimak s tri mjerne točke s neprekinutim razmakom od 500m, sukladan Pravilniku o mjeriteljskim zahtjevima za mjerila brzine vozila u cestovnom prometu, naravno bez zastrašivanja automatskim oružjem.
Predlažem vještačenje mog vozila i Vašeg mjernog uređaja Traffivision TD05173. Spreman sam predujmiti troškove vještačenja a tko bude neispravan neka ih plati. Dubokog sam uvjerenja da ne griješim, a vjerujem Mercedesovom tempomatu.
E sada malo o meni, bavim se privatnim poslom 33 godine, suvlasnik sam sa suprugom tvrtke ELDA. U državni proračun uplaćujemo uredno znatna sredstva. Tvrtka danas izvozi 99% svoje proizvodnje u 70 zemalja svijeta, zapošljava 18 djelatnika u Slavoniji u mojoj Novoj Gradiški. Nismo nikome ništa dužni, ni državi, ni radnicima ni dobavljačima. Nikada nismo platili kaznu iz poslovanja. Imamo realne šanse za širenje posla jer smo aplicirali projekt i odobrena su nam znatna sredstava iz Strukturnih fondova EU. Uz naša sredstva trebali bi završiti novu tvornicu i zaposliti novih 20-ak djelatnika.
Nakon analize današnjeg zastrašivanja mene kao građanina zapitam se nije li vrijeme da se sve napusti odnosno preseli proizvodnja u npr. Njemačku ili Nizozemsku. Jedna od 70 zemalja svijeta u koje izvozimo primiti će nas objeručke- možda i crveni tepih rasprostrti ispred mene. Malo bolje uređen sustav, a nikome ne pada na pamet da pokazuje automatske puške građaninu zbog beznačajnog prometnog prekršaja.
Proteklih 12 dana boravio sam kod poslovnih partnera u Njemačkoj i Nizozemskoj, napravio 4000 km, vozio i 250km/h i nitko ama baš nitko me nije zaustavio, a kamoli pokazao oružje. Možda da upozorim moje poslovne partnere da im se to može dogoditi prilikom dolaska u Hrvatsku, da im stres od susreta s policijom bude manji. Ako ih upozorim što ih može snaći, možda neće ni doći. A ako oni ne budu dolazili, ja ću k njima, a i dio mojih djelatnika. A možda bi najbolje i bilo pozdraviti se s mentalitetom kakav ovdje vlada i kompletnu proizvodnju preseliti van domašaja naših gluposti. Možda će me neka strana zemlja više cijeniti kao poreznog obveznika, a svjestan sam da proizvodimo proizvod kojeg treba cijeli svijet. Želja mi je biti poreznim obveznikom i nadalje, ali danas sam svojoj kćeri (ekonomistici) koja je na sajmu u USA i zaključuje prodaju naših proizvoda javio da razmisli o otvaranju tvrtke u USA. Zašto bi došla u situaciju da je policija ZASTRAŠUJE oružjem kao što sam ja danas doživio. Ima oca koji nešto zna i ima proizvod koji treba cijelom svijetu. Možda bi mi bilo ljepše ostatak života provesti među onima koji cijene poreznog obveznika, a samo na godišnji odmor pojaviti se na prelijepom hrvatskom Jadranu.
Danas naš premijer luta bespućima Amerike ne bi li dobio investitore u Hrvatsku. Zar nije vrijeme da se zapita što može učiniti da domaće dobre tvrtke ostanu ovdje? Možda mu mi mali nismo interesantni. Ali shvatite, bez nas malih pad BDP-a bio bi minimalno dvostruko veći, EU bi svoje nametnula, bankrot države bi bio neminovan… Makar ga ni sada ne isključujem.
Isto tako razmišljajući donesoh odluku o osnivanju Udruge ‘Neposlušni građanin’ – imamo mi građani pravo i da budemo ‘neposlušni’. Idući tjedan na redu je osnivačka Skupština. Moje demokratsko pravo kao građanina…
Iskreno rečeno, ne očekujem odgovor…
Primite izraze mog osobitog poštovanja, utroših vrijeme za pisanje ovog dopisa umjesto na pisanje ponude mom novom kupcu. U konačnici kuna manje meni, ali i kuna manje Vama Poreznim Ovisnicima.
Dario Marenić, predsjednik Uprave ELDA d.o.o
Datum objave: 02.10.2014.