Autor: Branko Barbić

Netko je rekao da je zadaća oporbe primati plaću i pripremati se za slijedeće izbore. Zadaća birača trebala bi biti pratiti rad onih za koje su glasali, slati im svoje primjedbe i prijedloge, pamtiti što oni, koje su izabrali, rade i što oporbeni zastupnici predlažu.

Dok se u nekim zemljama jasno vidi tko je u vladajućoj koaliciji a tko u oporbi, u Hrvatskom saboru nema jasne linije razgraničenja čak ni u vladajućoj koaliciji. HNS, vjerojatno više radi slijedećih izbora, ne pristaje na poreze na nekretnine. Oporbene pak stranke, izuzev HDZ-a, usvajaju zakone i politike ovisno o trenutnim ili dugoročnim stranačkim interesima.

Jedan od primjera je Glavaševa stranka (HDSSB) za koju se vjerovalo da će biti žestoka oporba vladajućoj koaliciji. Međutim, kad se očekivalo da će biti oporba izmjenama Ustava koje predlaže vladajuća koalicije, ta stranka je vladajućoj koaliciji osigurala svoje glasove. Laburisti, koji su od vremena do vremena vrlo glasna oporba, ideološki se skoro ne razlikuje od vladajuće koalicije i ne pokazuju nikakav interes za neka opće prihvaćene odrednice hrvatske politike među kojima je svakako jedinstvo hrvatskog naroda neovisno o državnim granicama.

To se može vidjeti iz rasprava i amandmana kako zastupnika vladajuće koalicije tako i nevladajućih stranaka i klubova izvanstranačkih zastupnika. Vidjelo se to i u Zakonu o porezu na dohodak. Vladajuća koalicija je odbila amandman HDZ-a da se briše stavak zakona kojim se određuje oporezivanje mirovina rezidenata koji su svoje mirovine ostvarili u inozemstvu.

Predsjednik Sabora je najavio da je Klub zastupnika HDZ-a podnio amandman i pozvao sada već bivšeg ministra Linića da se očituje o tom amandmanu. Pri tomu začuđuje to što ministar financija odnosno službenici koji rade u Ministarstvu financija nisu napravili cost/benefit analizu, nisu napravili hoće li Hrvatskoj od oporezivanja mirovina rezidenata ostvarenih u inozemstvu biti veća ili manja korist.

Takva analiza bila je napravljena kad se u obranu Hrvatske pozivalo pripadnike JNA da napuste JNA. Oficirima su priznata sve stečena prava (radni staž, mirovinski staž, stanarsko pravo …). Ako se dobro sjećam, 16 000 njih prešlo je na hrvatsku stranu. Predsjednik Tuđman je bio realist. Političari ne mogu računati samo na idealiste. Nekih od poznatih i zaslužnih hrvatskih generala napustili su JNA tek kad su ostvarili svoje mirovine.

Ako se uzme u obzir da se mali broj iseljenika iz prekooceanskih zemalja vratio s mirovinom za stalno u Hrvatsku, oporezivanjem njihovih mirovina Državni proračun će dobiti zanemarivo malo. Oporezivanjem tih mirovina, pružit će se mnogim potencijalnim povratnicima umirovljenicima razlog da se odluče protiv povratka.

Svi koji su živjeli godinama u stranim zemljama znaju da se jako teško odlučiti na povratak. S godinama se steknu određene navike. Teško se odlijepiti od poznate sredine, prijatelja, znanaca. Većina je sebe uvjerila da je jako potrebna svojim potomcima. Kao da nikad nisu primijetili na branicima auta natpise: ‘ Dao Bog da živite toliko dugo da dojadite svojoj djeci.’

Mogao bi navesti imenom i prezimenom povratnike koji su se vratili a koji, iako nisu donijeli goleme svote novca, donijeli su novac od prodanih nekretnina, nešto ušteđevine, a u Hrvatskoj troše cijelu godinu, daju više nego turisti koji dolaze tek ljetnih mjeseci.

Porez na mirovine povratnika vrlo vjerojatno će neke od njih natjerati da u Hrvatskoj prijave privremeno boravište a negdje u susjednim zemljama dobivat će svoje mirovine. Već će se oni snaći. ‘Snađi se druže’ otjeralo ih je u svijet, sa ‘snađi se gospodine’, vraćaju se u Hrvatsku.












Datum objave: 12.07.2014.