U Münchenu je krajem prošloga tjedna završena višednevna Sigurnosna konferencija na kojoj se najviše govorilo o Rusiji premda na skupu nije bio ni jedan predstavnik tamošnjega režima što su požalili i oni sudionici koji su najviše osuđivali sadašnji sukob Rusije sa Zapadom u svezi tzv. ukrajinsko-ruske krize, a u biti mogućnosti izbijanja Trećeg svjetskoga rata ako NATO i Amerika ne ispune ultimativne zahtjeve Moskve kao povlaćenje simboličnih natovskih postrojba iz istočnoeuropskih država i Amerikanci uklone svoje rakete iz Poljske i Rumunjske.

Po mišljenju američkih tajnih službi i vodećih političara Rusija priprema invaziju na Ukrajinu, dok to Moskva stalno demantira ali ne želi povući svoje postrojbe, riječ je o oko 150.000 vojnika pod punom vojnom opremom, na južnoj, istočnoj i sjevernoj granici Ukrajine. Ova američka alarmantna upozorenja ne dijele sve članice NATO-a premda su naveliko zabrinute radi ruskih vojnih akcija, dok službeni Kijev nastoji smanjiti napetosti umirivanjem svojih građana da do najgorega ne će doći.

Ovdje valja reći da je ukrajinska vojska danas spremnija za obranu svoje zemlje nego što je bila prigodom ruskog osvajanja Krima, no ne postoji nikakva sumnja u to da je ruska armija neusporedivo moćnija od ukrajinske koja tek od nedavno dobiva vojnu pomoći iz nekih natovskih zemalja ali ona je manje-više nedostatna i stiže prekasno.

Münchennski skup nije održan prošle godine, ali tada je američki predsjednik Biden najavio povratak svoje zemlje na svjetsku političku scenu pa je na ovogodišnji sastanak poslao svoju zamjenicu Harris koja je odmah naglasila da Amerika ne će poslati svoju vojsku u Ukrajinu ako je napadne Rusija, što znači da se hrvatski predsjednik Milanović ne treba prsiti kako će spriječiti odlazak hrvatskih vojnika u sprijateljenu Ukrajinu jer ona nije članica NATO-a. Njemački savezni kancelar Scholz naglasio je na skupu u glavnom bavarskom gradu da će NATO braniti svaki pedalj svojih država članica u slučaju ruske invazije na njih, što je samorazumljivo prema 5. članku Ugovora o NATO-u koji se popularno može tumačiti „svi za jednoga, jedan za sve“.

Ako se to ne bi dogodilo NATO bi izgubio svaki smisao postojanja. Amerika je pojačala svoje postrojbe u Poljskoj, Rumunjskoj i Njemačkoj, a Njemačka i Francuska to su učinile isporukama oružja trima baltičkim zemljama.

Odgovorni zapadni političari zaprijetili su Rusiji u slučaju napada na Ukrajinu s „dosad neviđenim sankcijama“, primjerice Njemačka bi u tome slučaju bila spremna na velike ekonomske žrtve i zatvaranje Sjevernog plinovoda 2 što bi za Rusiju značilo golem gubitak financijskih sredstava, pri čemu valja primjetiti da Moskva  pokriva oko 60 posto svojih gospodarskih potreba izvozom zemnoga plina. Dopredsjednica Harris navela je da će Amerika sankcionirati Rusiju financijskim kaznama, a britanski premijer Johnson doveo je u pitanje ruski položaj u financijskom svjetskom središtu u Londonu.

Predsjednik Europskog vijeća Michel rekao je da ako dođe do ruske vojne agresije, Moskva mora računati na velike sankcije, no nitko od navedenih nije specificirao koje bi bile „krajnje kazne“ NATO-a i Europske Unije protiv Rusije ako bi ona pokorila Ukrajinu. Analitičari upozoravaju da sadašnje ruske postrojbe na ukrajinskoj granici ipak nisu sposobne osvojiti Ukrajinu, dakle da bi ih trebalo značajno povećati, te da bi troškovi okupacije, pri čemu se spominje i partizanski rat, jedne zemlje od 52 milijuna stanovnika mogli ubrzo iscrpiti ruske vojne i financijske mogućnosti, pa stoga smatraju da su Putinove prijetnje više psihološki rat nego stvarne upute ruskoj vojsci.

S druge pak strane ukrajinski predsjednik Zelenskij zatražio je u Münchenu da Zapad  sankcionira Rusiju prije njezina upada u njegovu zemlju što nije naišlo na odaziv među sudionicima skupa koji većinski smatraju da još nisu iscrpljenje sve diplomatske mogužnosti, primjerice francuski je predsjednik Macron u prošlu nedjelju još jednom razgovarao s Putinom predloživši sastanak najviših predstavnika suprostavljenih strana na koju zamolbu dok ovo pišemo u ponedjeljak Moskva još nije odgovorila. Dopredsjedenica SAD-a  Harris, glavni tajnik NATO-a Stoltenberg i šef njemačka vlade Scholz još nisu izgubili nadu u diplomatsko rješenje konflikta, ali pri tome ističu da nisu naivni glede ruskih poteza, primjerice trika premještanja, a ne povlačenja ruskih trupa s ukrajinsko-ruske i ukrajinsko-bjeloruske granice.

Zanimljivo je ustvrditi da je ruski samodržac Putin u svome nastojanju da zabije klin razdora među zapadnim zemljama postigao upravo suprotan učinak. Prošle je godine predsjednik Macron nazvao NATO „klinički mrtvim“, ali sadašnje ruske prijetnje učvrstili su njegovu koheziju kao nikad dosad pa je glavni tajnik NATO-a Stoltenberg mogao ustvrditi: „Ako je cilj Kremlja bio da ima manje NATO-a na svojoj granici, dobit će ga više. Ako je htio rascijepiti NATO, dobio ga je jedinstvenijega… Potpuno je jasno da nema članica NATO-a prve i druge kategorje na zapadu i istoku. Mi ćemo uvijek štititi i braniti jedni druge.“ Slične izjave dali su i drugi zapadni političari. Ne začuđuje da suprotno mišljenje zastupa kineski ministar vanjskih poslova Wang koji je NATO označio proizvodom hladnoga rata, protivivši se njegovu proširenju na istok Europe, ali taj je stav trebalo očekivati, no Kinez nije zastražio ukidanje ovog obrambenog Saveza nego njegovo „prilagođavanje stvarnosti“, ma što to značilo.

Naravno da su kako ukrajinski predsjednik Zelinskij tako i gradonačelnik Kijeva Kličko, koji je vrlo popularan u Njemačkoj kao bivši boksač, uputili emocionalne poruke sudionicima skupa u Münchenu rekavši da „trebaju samo oružje za obranu svoje zemlje“ kao i odgovor na pitanje „da li će njihova zemlja uopće moći postati članicom NATO-a“ jer Ukrajina „ne želi ostati tampon-država između Zapada i Rusije“, no na to pitanje nitko nije mogao odgovoriti, premda su važni zapadni političari prije i poslije konferencije u glavnom bavarskom gradu stalno naglašavali da „NATO ostavlja otvorena vrata“ i da „ ostaje na snazi odluka suverenih država glede članstva u NATO-u temeljem prava na samoodređenje naroda“, koje je, usput rečeno, promovirao i vođa ruske Oktobarske revolucije Lenjin kojega Putin očito poštuje ali samo onoliko koliko mu to ide u korist kao ruskom nacionalistu.


Autor: Gojko Borić Datum objave: 22.02.2022.