Danas, 7. prosinca navršava se sedam godina od smrti fra Zvjezdana Linića.

Fra Zvjezdan Linić rođen je 1. veljače 1941. u Svilnom, u blizini Gospinog svetišta Majke Milosti na Trsatu.Svoj pastoralni svećenički život posvetio je najviše mladima i Franjevačkom svjetovnom redu.

Velikom broju mladih pomogao je da kroz sakramente kršćanske inicijacije udu u Crkvu, da upoznaju Krista Spasitelja. Njegov glavni svećenički posao bio je naviještanje evanđelja i to kroz redovite propovijedi radnim danom, a osobito nedjeljom u crkvi sv. Franje na Kaptolu a potom i kroz brojne vjeronaučne susrete s mladima i manje mladima.

Tu se razvija njegov osjećaj za riječ Božju. Kroz radio – mise i duhovne misli počeo je sustavno stavljati na papir komentare evanđeoskih perikopa.

Od 1997. godine živio je i djelovao u Kući susreta Tabor pri Franjevačkom samostanu u Samoboru gdje je organizirao i vodio brojne tečajeve duhovnih vježbi, seminare duhovne obnove i sl. za sve staleže u Crkvi.

To je mjesto bilo i mjesto njegova novog početka i produbljivanja svega što je kroz dugi niz godina naviještao svojim propovijedanjem i brojnim predavanjima.

U subotu 7. prosinca 2013. godine okrijepljen svetim sakramentima blago je u Gospodinu preminuo u 73. godini života, 56. redovništva i 47. svećeništva.

Neka mu dobri Bog podari vječnu radost i mir.

Evo jednog od njegovih tekstova:

Oprosti Isuse…

Oprosti im, Isuse, da su znali tko si, otvorili bi ti vrata

Da su ljudi znali, Isuse, tko si ti; da su znali odakle dolaziš, da su znali kojeg si roda i porijekla; da su znali da si ti Mesija, da si Obećani novorođeni Kralj… … svi bi ti otvorili vrata, ne bi se rodio u štali, nego u čistim domovima, za tebe bi bilo mjesta u svakom svratištu!

Da su znali!

A na danu suda ćeš govoriti: “… bijah gladan… bijah žedan.. stranac bijah… bijah gol… bijah bolestan… u tamnici bijah…”

Kada to, Isuse?

“Što god ste učinili… Što god niste učinili… jednome od ove moje najmanje braće, (ni) meni (ni)ste učinili!” Mi to znamo, Isuse! Znamo unaprijed, rekao si nam, zapisano je!

Oprosti, Isuse, ako me i danas nije briga hoćeš li ostati negdje zabačen i sam, ostavljen i gol. Oprosti, Isuse, ako i danas moraš tražiti milosrdno srce da ti netko pomogne u bolesti i nevolji. Oprosti, Isuse, za sve siromahe svijeta kojima ne mogu pomoći. Oprosti, Isuse, što nisam siromah, kako bih bio slobodan i čist te sposoban da te prepoznam, da te vidim, da te susretnem.

Radujem se susretu s tobom u Božjoj riječi! Vjerujem da je to sakrament ljubavi. Radujem se, Isuse, susretu s tobom u svetom kruhu! Vjerujem da je to sakrament tvoje žive prisutnosti. Oprosti mi kada se dovoljno ne radujem tvojem pohodu u bratu, bližnjemu, malenome: jer i u najmanjima dolaziš ili bi u njima htio do mene doći!

Ne prepoznajem te tada kao sakrament tvoje dobrote. Ne prepoznajem te, Isuse, kako mi u takvim ponudama više daješ nego što ja mislim da od sebe otkidam. Jer za mali čin milosrđa ti mi daješ sama sebe.

Uvijek iznenađuješ svojim darovima i opravdavaš onu: Bog se ne da nadmašiti u ljubavi! Isuse, dobro došao u ovaj svijet!

Hvala ti, Isuse, što ostaješ na ovome svijetu među nama!I suse, hvala ti što ćemo siromaha imati uvijek među nama.

Dobro si nam došao, Isuse!


Autor: CroExpress Datum objave: 07.12.2020.