U povodu 125. obljetnice od smrti sluge Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića oko 140 vjernika Sisačke biskupije predvođeni biskupom Vladom Košićem hodočaste od 2. do 6. studenoga u Rim gdje mu je grob.

Prvoga dana hodočasnici su posjetili i Assisi gdje su obišli crkvu i grob sv. Klare te crkvu i grob sv. Franje Asiškoga u kojoj su i slavili svetu, a koju je predvodio generalni vikar biskupije mons. Ivica Mađer. Naposljetku, hodočasnici su posjetili i crkvu Gospe od anđela (Porcijunkula).

U četvrtak, 3. studenog, u jutarnjim satima obišli su Svete stube u Rimu,  a zatim su se i uputili u Vatikan u kojem su posjetili Trg i Baziliku sv. Petra.

Svetu misu tog dana u krstionici, kapeli sv. Venancija u bazilici sv. Ivana Lateranskoga predvodio je biskup Košić, a koncelebriralo je više svećenika koji su zajedno sa svojim vjernicima na ovom hodočašću. Na slavlju su im se pridružila i dvojica svećenika Sisačke biskupije na studiju u Rimu Hrvoje Zovko i Marin Mlađenović.

U homiliji uz osvrt na pročitanu Božju Riječ biskup je podsjetio i kako je Rim mjesto koji svjedoči početku naše vjere, pokrštenju Hrvata. „Naime, u 7. stoljeću, točnije 641. benediktinski opat Martin, kojega je poslao papa Ivan IV., došao je u našu Dalmaciju i Istru i uspostavio prve kontakte s našim hrvatskim narodom koji je tek stigao u novu domovinu. Papa se bojao da će taj novi nekršćanski narod uništiti kršćanske svetinje pa je želio da njegov izaslanik donese na sigurno, u Rim, moći svetih solinskih i istarskih mučenika, među kojima se ističu sv. Dujam i sv. Venancije, salonitanski biskupi i mučenici te sv. Maurus, istarski biskup i mučenik“.

U povodu 125. obljetnice od smrti sluge Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića oko 140 vjernika Sisačke biskupije…

Objavljuje Sisačka biskupijaČetvrtak, 3. studenoga 2022.

Biskup je istaknuo i kako se u ovoj kapeli svetog Venancija, na mozaiku u apsidi, nalazi „krsni list“ hrvatskog naroda. „Naime, papa Ivan IV. dao je ovdje oslikati svece mučenike s naših prostora Jadrana koje su zatekli Hrvati kada su u 7. stoljeću došli u svoju današnju domovinu. To su bili prvi dodiri Hrvata sa Svetom Stolicom otkada je započelo pokrštenje našeg naroda. Tu je godinu 641. svečano želio obilježiti i naš bl. Alojzije Stepinac kad se spremao na proslavu 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata, no došao je Drugi svjetski rat te se 1941. to nije moglo održati. Kard. Franjo Kuharić zato je tu godišnjicu proslavio obilježavanjem 1976. Solina, 1979. Nina i 1984. nacionalnim euharistijskim kongresom u Mariji Bistrici. Budući da je ovo baptisterij tj. krstionica, a za nas Hrvate tako značajno nas povezuje s kršćanstvom i Svetom Stolicom i našim pokrštenjem, to je veća vrijednost i značenje ovog mjesta i razlog naše zahvalnosti“, rekao je biskup te pozvao okupljene da se sjete svog krštenja, početka svoje vjere i zahvale na tome Bogu, svećeniku krstitelju, roditeljima i kumovima. „Unesimo u ovu zahvalu i svih naših 13 stoljeća kršćanstva, sva krštenja djece i odraslih; zamolimo Gospodina i naše svete zaštitnike da bude djece u našem narodu, da bude krštenja, da se često slave krštenja ne samo prvog i drugog djeteta nego i petog, šestog i brojnijeg djeteta u našim obiteljima“.

Nakon obilaska Vatikana u popodnevnim satima uslijedila je molitva svetom Kvirinu za potrebe Sisačke biskupije koju su biskup Vlado Košić i hodočasnici zajedno molili u bazilici Santa Maria in Trastevere na grobu zaštitnika biskupije, svetog Kvirina.

Nakon Službe Riječi obrativši se okupljenima biskup je poručio kako je ovo posebno sveto mjesto za Sisačku biskupiju, a podsjetio je i na mučeništvo sv. Kvirna.  „Znamo da je naš sveti biskup sisački za vrijeme progonstva cara Dioklecijana, i podcara Galerija, bio uhvaćen te suđen u Sisku a potom odveden u Sabariju, na drugostupanjsko sudište, što je u današnjem Szombathelyju u Mađarskoj, gdje je osuđen na smrt i bačen s mlinskim kamenom oko vrata u rijeku. Bilo je to na početku tog stoljeća jer su Dioklecijanovi progoni bjesnjeli od 303.-309. godine.  Za vrijeme provale Huna iz Azije u Europu, u 4. i 5. st., kršćani su preko Zadra i Ancone (a vjerojatno i Krka), prenijeli njegove relikvije u Rim, u katakombe uz crkvu sv. Sebastijana. U  najpoznatijim Kalistovim katakombama je grob sv. Cecilije uz koji je freska s prikazom sv. Kvirina. Godine 1140. prenesene su u crkvu Majke Božje preko Tibera, gdje su i danas.  Odavde je preč. Ivan Hren donio u Sisak dio moći sv. Kvirina, koje su ugrađene u oltar, što smo ove godine slavili spominjući 20 godina posvete bazilike sv. Kvirina.

Dakako da nam je naš sveti zaštitnik drag, on je prvi svjedok vjere u Sisku koji je za vjeru u Krista dao svoj život“, rekao je na kraju biskup pozvavši na molitvu ovom svecu zaštitniku. „Neka nas zagovara sveti Kvirin, neka nas hrabri u teškoćama i daje nam snagu u kušnjama. Neka čuva svoju Biskupiju, i kad su biju poplave, potresi, pandemije… ali neka sveta vjera u Krista ostane čitav i živa, dapače raste i sve više postaje dio života naših ljudi, koji su razdirani raznim zamkama, krivovjerjima, ideologijama“.


Autor: CroExpress Datum objave: 04.11.2022.