Autor: IKA
Više tisuća vjernika iz cijele Zadarske nadbiskupije i drugih dijelova Hrvatske, stotinu svećenika iz mjesne Crkve i drugih biskupija, ispratilo je u utorak, 16. rujna, don Emila Bilavera, svećenika Zadarske nadbiskupije, na posljednji ispraćaj u njegovoj rodnoj župi Uznesenja BDM u Škabrnji. Misu zadušnicu u župnoj crkvi, sprovodne obrede i pokop na groblju sv. Luke u Škabrnji, predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
‘Dopala me teška dužnost oprostiti se od svećenika don Emila i biti navjestiteljem Božje nade i utjehe. A u isto vrijeme, na rastanku od njegovih zemnih ostataka, biti prijenosnikom i tumačem njegove poruke bez oporuke. Moram vam priznati, braćo i sestre, kako se kao njegov nadbiskup osjećam žalosno i nemoćno. Žalostan sam i potresen poput njegove mame Ljubice, brata i sestara kojima izražavam blizinu i duboko suosjećanje. Osjećam se i ljudski nemoćno poput pisca knjige Tužaljki iz koje smo čuli odlomak. Pisac je u teškim trenucima potištenosti zabilježio kako je ‘duši njegovoj oduzet mir i više ne zna što je sreća’. Zato i prigovara Jahvi zašto mu je ‘molitvu odbijao kad je vikao i zapomagao’, zašto ga je ‘u bespuća vodio, razdirao, gorčinom ga hranio’. Nemamo odgovora na ta teška pitanja, osim slutnje kako je i on, poput našeg don Emila, duboko čeznuo za mirom Božjim. Zato pisac nastavlja s molitvom Bogu pa kaže da ‘bez prestanka misli na njega’ i uvjeren je da ‘dobrota Jahvina nije nestala, niti milosrđe njegovo presušilo” rekao je nadbiskup Puljić u homiliji, u potresenosti drhtavog glasa do suza.
Pouzdajući se u Božje milosrđe, nadbiskup se okupljenima obratio uime don Emila koji je, rekao je, na putu prema Božjem sudištu. ‘Obraćam vam se i molim vas u njegovo ime: Oprostite mu. Prenosim zamuckujući tu njegovu žarku molbu prije nego dođe pred lice Svevišnjega. Oprosti, draga moja majko Ljubice, za pretešku bol koju sam ti nanio svojim nesmotrenim činom. Oprostite mi drage moje sestre, brate, rodbino i prijatelji. Oprostite mi, oče Nadbiskupe i kolege svećenici, što sam svojom posvećenom rukom učinio što nisam smio. Oprostite, dragi vjernici, koje sam hranio Božjom Riječju i tijelom njegovim, što sam vas ovim ludim činom sablaznio i možda u vjeri pokolebao. Sve vas još jednom usrdno molim: Oprostite, ako možete. Ponavljam, oprostite, jer mi je vaše oproštenje nužno za vječno spasenje’, rekao je mons. Puljić, nastavivši:
‘Dragi don Emile. Šutnja i potresenost okupljene zajednice pozitivan je odgovor na tvoj vapaj. Na posljednjem ispraćaju u tvojoj rodnoj župi od srca ti praštamo. I dok ti pružamo ruku pomirnicu, molimo i tvoje oproštenje, te svi upućujemo žarku molitvu Svemogućemu nek ti iskaže svoje obilno milosrđe”, rekao je mons. Puljić. Izrazio je žaljenje koje dijeli s njegovom rodbinom, rodnom župom, vjernicima Bibinja gdje je posljednje dvije godine djelovao i drugih župa gdje je služio: Kali, Kukljica, Obrovac, Medviđa, Puntamika u Zadru. “Bogu zahvaljujemo za sve dobro što je za svog svećeničkog života učinio i njegovu dušu toplo preporučujem Božjem milosrđu. Neka mu naše molitve pomognu da ga Svemogući pridruži uskrsnuću Krista Gospodina. Molimo Svemogućega da privede don Emila u prostranstva gdje tuge ni boli više neće biti, nego mir i radost u Gospodinu’, rekao je mons. Puljić.
U ime svećenika, na groblju se od don Emila oprostio don Zdenko Dundović, župnik Zemunika. ‘Često smo izmoreni i opterećeni, pritišće nas teret vlastitog življenja pa nerijetko ne vidimo nevolje i trpljenja drugih oko nas. A sv. Pavao nas uči: ‘Nosite bremena jedni drugih i tako ćete ispuniti Kristov zakon’. To nas navodi da s apostolom Pavlom zajecamo: ‘Grešan sam čovjek, Gospodine!’. No, Bog računa na našu grešnost do mjere da i onda kad ga mi svojim riječima i činima zaniječemo, on ostaje vjeran svom obećanju da ako mi i nismo vjerni, on vjeran ostaje’, rekao je don Zdenko.
Don Emil je rođen u Škabrnji 13. listopada 1966. g., u obitelji Nikole i Ljubice Bilaver r. Rogić, koji su roditelji još jednog sina i četiri kćeri. Don Emilova sestra Milka je redovnica karmelićanki Božanskog Srca Isusova, te su redovnice te zajednice u velikom broju bile na sprovodu, kao i sestre drugih redovničkih zajednica. Don Emil je u nedjelju 14. rujna hicem iz pištolja u svojoj rodnoj kući u Škabrnji sebi oduzeo život. Don Emil je bio višegodišnji povjerenik Zadarske nadbiskupije za pastoral obitelji i voditelj zaručničkih tečajeva na Puntamici. Puno je pridonio u organizaciji međunarodnog kongresa Humanae vitae 2008. g. u Zadru, koji je u suorganizaciji Ureda HBK za obitelj okupio mnoge zainteresirane o temi življenja ljudske spolnosti u svjetlu nauka Crkve. Bio je angažiran i u organizaciji odlaska vjernika Zadarske nadbiskupije na susret s papom Benediktom XVI. u Zagrebu 2011. g. Don Emil je u ratno doba, kao župnik u Kalima i Kukljici, bio zauzet u pružanju pomoći hrvatskim braniteljima i ugroženim ljudima. Duhom zajedništva podržavao je nadbiskupijske inicijative i u njima rado sudjelovao. Njegova druželjubiva i društvena narav poznata je u svim župama gdje je nastojao obradovati najmlađe za blagdana, osobitu pažnju iskazivao je i župnom zboru. Na Puntamici je kao župnik postavio kip bl. Alojzija Stepinca po kojem je nazvan i trg ispred te crkve u kojoj se zauzeo i za postavljanje vitraja na 20 stakala crkve koju je uredio i u njenim drugim materijalnim potrebama, sanirajući nastala oštećenja. Podržavao je potrebe misionara fra Ilije Barišića i djece u misiji u Kongu, animirajući župljane na kumstva te je Puntamika brojem dobročinitelja među najbrojnijima koji pomažu školovanje djece u Kongu. Mislio je i na prognane Banjolučane koji nastanjuju njegovu bivšu župu Puntamika te ih je ohrabrio i gostovanjem pomoćnog banjolučkog biskupa Marka Semrena, kao i na albanske obitelji koje žive na Puntamici te se svake posljednje nedjelje u mjesecu u toj crkvi s drugim Albancima iz nadbiskupije okupljaju na misi. Don Emil je rado surađivao s laicima i podržavao djelovanje crkvenih pokreta i udruga.
Datum objave: 17.09.2014.