Autor: Željka Lešić
Tomo Mustapić je Hrvatsku napustio još 70-ih godina. Službovao je diljem domovine, od Dubrovnika preko Ploča sve do Vinkovaca, radeći kao željezničar. No, kada se više nije moglo, Tomo se s obitelji seli u Sydney. ‘Kada sam prije 41 godinu došao u Sydney, odmah sam se poželio vratiti natrag jer je ondje sve drukčije.
Nisam znao jezik, a uz to u toj dalekoj obećanoj zemlji nisam imao nikoga svoga’, kaže Tomo te napominje kako je u Australiju došao sa suprugom Rosom te djecom Zoranom i Božanom, a ondje je dobio još dvoje djece, kćer Lucijanu i sina Roberta. Sada su to odrasli oženjeni ljudi koji već imaju svoju djecu.
Upravo zbog djece i unučadi Tomo je odlučio ostati u Australiji iako se nakratko vraćao u domovinu pokušavajući ovdje živjeti. Dolazio je i na samom početku Domovinskog rata, sudjelovao je u obrani voljene domovine. Kupio je odoru, ponosno je odjenuo te se uključio u šibensku 113. brigadu.
‘Hvala Bogu, imamo Hrvatsku. Kakva je takva je, naša je. No, moram priznati da sam očekivao drukčiju Hrvatsku. Kako bismo je skrojili po mjeri Hrvata u domovini i izvandomovinstvu, potrebno je da se zajedničkim snagama borimo za bolju, pravedniju Hrvatsku, po mjeri našeg čovjeka’, istaknuo je Tomo i dodao kako bi na političkoj sceni volio vidjeti neka nova mlada, obrazovana lica, koja bi znala odgovoriti svim teškoćama koje su nas snašle.
Zahvaljujući svojoj snalažljivosti i prijateljima, Tomo se snašao u Sydneyu i pronašao dobar posao. Ponajprije je radio u tvornici, a zatim je obavljao građevinske poslove i u građevini stekao zasluženu mirovinu. No, iako je u mirovini, sinovima pomaže u poslu budući da imaju, kako kaže, svoj biznis. Supruga i on djecu su odgajali u hrvatskom duhu i katoličkom svjetonazoru, a tako i njihova djeca odgajaju svoju djecu.
‘Često dolazim u domovinu, svake 2 – 3 godine. Iako smo supruga i ja bili prošle godine, iznimno sam došao i ove jer smo organizirali prvi skup Mustapića iz cijeloga svijeta u Hutovu (zaleđe Neuma). Bilo je veličanstveno i posebno sam ponosan što se skup održao na mojoj djedovini pa me to dodatno dirnulo. Zemlju neću prodavati jer očevina se brižno čuva i to mi je spona s domovinom.
Uz spomenuto zemljište, započeo sam graditi vikendicu u Metkoviću. Volio bih ovdje imati svoj kutak u koji ću se moći vraćati’, iskreno će Tomo i nastavlja: ‘Želio bih ovdje ostati jer ovo je moja zemlja, moj narod. Ovdje sam svoj na svome, no ne mogu tu živjeti sam. Obitelj mi je u Sydneyu pa kad ne mogu drukčije, domovini ću se često vraćati i upijati sve njezine ljepote. To će me držati do sljedećeg susreta s jedinom domovinom Hrvatskom.’
Volio bi naš sugovornik da se mnogi Hrvati iz izvandomovinstva vrate na svoje ognjište jer opustjeli su naši krajevi diljem Hrvatske. Iseljenicima diljem svijeta poručuje: ‘Vratite se u Hrvatsku, draga braćo Hrvati, no ne bez plana, kako biste ovdje uspjeli i ne biste se morali vraćati u zemlje iz kojih ste došli.’
Datum objave: 05.07.2014.
