NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

15.12.2018
tekst
tekst

HR Iseljeništvo

GORKO ISKUSTVO SEZONSKOG RADA Za 3 800 kuna, bez slobodnog dana, u dvije smjene, bez stajanja...

Foto: Flickr/Hashoo Foundation USA

Foto: Flickr/Hashoo Foundation USA

Nakon godina negativnog iskustva ipak je pronašla poslodavca koji cijeni radnika kao čovjeka.

Br. pregleda: 1894

Autor: CroExpress

Pred hrvatskim ugostiteljima na Jadranu i ove je sezone pravi izazov pronaći radnike, a radnici bi vam pak rekli da je pravi izazov pronaći dobrog poslodavca. 
Jedna sezonska radnica otkrila je za Novi list iskustvo dugogodišnjeg sezonskog rada, iskustvo lošeg šefa, teškog posla i minimalne plaće, ali i dokazala da nisu svi isti - ima i onih dobrih.

Suprug joj je bio dobrovoljac u Domovinskom ratu, a ona se sada, već u poodmaklim godinama, mora boriti za goli život. Deset godina je, kaže, radila u jednoj novljanskoj firmi koja je potom otišla u stečaj, a poslodavac koji joj je ostao dužan osam plaća nije nikako sankcioniran. U bezizlaznoj situaciji, okrenula se sezonskom radu, na poziciji pomoćne kuharice u hotelu.

'Svi bi da se radi od 0-24. Radila sam od 7.30 do 14.30, a onda 17.30 do 22 i 22.30 sata. Po 12 sati, za 3.800 kuna. Mjesec dana bez slobodnog dana. Nema stajanja. Kad nema posla u kuhinji, treba ići čistiti, okolo, sobe, toalet…', priča ona.
Kaže kako joj po završetku sezone posao sljedeće godine nije bio siguran jer su joj govorili 'ako nećeš ti, ima tko hoće'.
'Primljena sam za pomoćnog kuhara, ali moraš raditi sve. Znate osjećaj kad vas je strah stati. Onesvijestila sam se jednom na poslu. Niti me tko pitao kako sam, najbitnije je bilo da promijenim majicu prije nego što dođem u hitnu, da ne vide logo restorana. A plaća? Minimalac, a dat će se još par stotina kuna. Nema slobodnih dana, ali na papiru sva prava stoje. Kakav je odnos šefa bio prema nama… vjerujem da vlasnik nije ni znao. Dobro je prošao samo onaj tko je dobro ‘lajao’', prepričala je novinarima te objasnila kako 'nije problem raditi cijeli dan, ali da se pošteno plati, da se prema radniku odnose kao prema čovjeku'.

Iako su njezina iskustva tijekom tih godina sezonskog rada uglavnom negativna, na sreću pronašla je dobrog poslodavca.

'Sad radim kod čovjeka koji je sasvim drugačiji od svih s kojima sam imala posla. Ako treba, do sutra navečer ću raditi. Poštuje me se kao čovjeka i radnika. Kaže mi gazda: ‘Sjedi, odmori, nemoj se ustručavati ništa pitati, ne dao Bog da budeš gladna’. Kad smo pričali o poslu, rekla sam mu da nemam prijevoz. Samo je rekao: To je moja briga. I tako funkcionira. I to je dokaz da postoje korektni poslodavci. Iznad svega fer i korektan odnos. Nakon terora koji sam prošla… Ne mogu vam opisati što mi to znači', kazala je Novljanka.

16.05.2018.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Pogledaj sva izdanja

Preuzmi

© CroExpress 2014