NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

21.05.2019
tekst
tekst

Kolumne

POGLED IZ ISELJENIŠTVA Dvaput sam sreo Klausa Kinkela, zaprepastila me jedna njegova izjava za koju se danas ne zna

Foto: Bundesarchiv

Foto: Bundesarchiv

Odlazak bivšeg šefa njemačke diplomacije.

Br. pregleda: 1131

Autor: Gojko Borić

U Sankt Augustinu kraj Bonna preminuo je u 82. godini života bivši njemački ministar vanjskih poslova i pravosuđa te šef obavještajne službe Bundesnachruichtendiensta Klaus Kinkel. Ovaj političar pripadao je Liberalnoj stranci u kojoj i osrednji politički talenti dolaze na visoke položaje jer od njihove male stranke zavise koalicije s većim strankama. No, budimo blagi prema onoj rimskoj 'o mrtvima sve najbolje'. 

Nositelj prijetećih pisama

Kinkel je došao na položaj šefa njemačke diplomacije poslije Hansa-Dietricha Genschera za kojega se tvrdilo da je morao dati ostavku radi svoje 'prohrvatske politike', u što je teško vjerovati jer je Genscher mnogo prije toga najavio svoj odlazak s položaja ministra vanjskih poslova. Za razliku od Genschera koji se od 'projugoslavena' preobrazio u velikog prijatelja hrvatskoga naroda, Kinkel je bio poznat kao, kako sam ga jednom nazvao, nositelj ‘prijetećih pisama’ Europske unije vladi u Zagrebu. 

Tako je zapamćen njegov oštar nastup pred predsjednikom Republike Hrvatske Franjom Tuđmanom kojega je nastojao odvratiti od 'Oluje', ali mu je naš predsjednik odbrusio da zastupa hrvatske nacionalne interese i ništa drugo. Kinkel se nikako nije slagao s hrvatskom politikom prema Bosni i Hercegovini što se može shvatiti i kao njegovo nerazumijevanje položaja tamošnjih Hrvata, stiješnjenih između Srba i Bošnjaka i pod velikim utjecajem Zagreba.

Kao državnik Kinkel je ovako obilježio ciljeve njemačke unutarnje i vanjske politike: 'Istodobno trebamo majstorski svladati dva zadatka: u unutarnjoj (politici) moramo ponovno postati jedan narod, a prema vani moramo postignuti ono u čemu smo dva puta zatajili. U suglasju s našim susjedima trebamo pronaći ulogu koja odgovara našim željama i našem potencijalu. Povratak normalnosti prema unutra i prema vani odgovara dubokoj želji našega naroda nakon rata. Normalnost je sad također neophodna ako želimo biti poštivani od zajednice naroda. Naši građani su shvatili da je prošlo vrijeme našeg posebnog stanja.'

Govoreći o tome da je Njemačka dva puta zatajila Kinkel jer mislio na dva svjetska rata, a riječi o 'posebnom stanju' nacije odnose se na prestanak podjele Njemačke na dvije države. Dakle, Kinkelovo ministrovanje može se označiti ovom formulacijom: neophodno normaliziranje njemačke unutarnje i vanjske politike.

Dvaput sam ga 'susreo'

Potpisnik ovog članka dva puta je neposredno doživio Klausa Kinkela. Jednom sam kao novinar radio-postaje 'Deutsche Wellea' bio nazočan na presici s koje se nije smjelo izvještavati, (tzv. Kamingespräche) nego samo napisati 'kako smo saznali iz krugova bliskih...' na kojoj je Kinkel rekao kako polovicu vremena tijekom svoga službovanja razmišlja o 'jugoslavenskoj krizi' (tim su neadekvatnim izrazom Zapadnjaci označivali rat Srbije protiv republika zapadno od Drine), ali rješenja ne nalazi, no sad ide na godišnji odmor pa će uzeti roman Ive Andrića 'Na Drini ćuprija' kako bi pronašao neko rješenje. Bio sam zaprepašten tom čudnom izjavom o Andriću kao stručnjaku za rješavanje tzv. jugoslavenske krize. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova imalo je izvrsne informacije o stanju stvari prije Domovinskoga rata iz njemačkog Generalnog konzulata i kasnije iz Veleposlanstva u Zagrebu, ali očito Kinkel nije čitao njihove depeše. No, njegove intervencije kod hrvatske vlade ostale su bez posljedica.

Drugi moj 'susret' s Klausom Kinkelom bio je u Mostaru kad je bivši gradonačelnik Bremena Helmut Koschnick bio postavljen za administratora grada u ime Europske unije. Svečanost u povodu toga bila je u hotelu 'Ero' sa sobnom temperaturom oko 50 stupnjeva Celzijusa, a i vani je vladala paklena vrućina. Kad smo čekali na prijelaz iz zapadnog u istočni Mostar preko provizornog mosta preko kojega je smjelo kročiti samo po dva čovjeka, Kinkel mi se obratio riječima: 'Pa ovo je strašno, pitam se što radim ovdje?' Odgovorio sam mu: 'Gospodine ministre, Vi samo radite Vaš posao.'

Kasnije se pokazalo da je Koschnick bio više nego šeprtlja jer je protežirao muslimane i naveliko zanemarivao Hrvate koji su mu odgovorili psovkama i napadom na njegov oklopni automobil. Netko je i granatirao njegovu radnu sobu, no počinitelj nije pronađen. Koschnick je 'kapitulirao' pred zamršenošću svoga zadatka i prije roka službovanja dao ostavku. Imao je navodno sjajne ideje, ali rezultati njegova rada bili su vrlo mršavi prema onoj da je 'put u pakao popločan dobrim namjerama.' Hans Koschnick je preminuo prije dvije godine. 

Nakon Genschera njemačka diplomacija nije bila sretne ruke u svojoj politici prema Hrvatskoj i susjednim državama. U posljednjih nekoliko godina to se popravlja, no valja priznati da je pogoršanju odnosa pridonio i službeni Zagreb kad je odbio Njemačkoj izručiti dvojicu udbaša optuženih za ubojstvo jednog hrvatskog emigranta. Tadašnji predsjednik vlade Zoran Milanović ipak je pokleknuo pred Berlinom i odnedavno se navodno sprema kandidirati za predsjednika republike. Čestitamo!

08.03.2019.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Pogledaj sva izdanja

Preuzmi

© CroExpress 2014