NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

12.12.2018
tekst
tekst

HR Iseljeništvo

Nestajanje Hrvata u Srbiji nijedna vlada nije nazvala pravim imenom - tihim etničkim čišćenjem

Spomenik kralju Tomislavu u Petrovaradinu (foto: Wikipedia)

Spomenik kralju Tomislavu u Petrovaradinu (foto: Wikipedia)

Prema statističkim podacima po popisu stanovništva 1981. godine broj Hrvata u Srbiji je bio 149 368., a po popisu iz 2011. ukupan broj Hrvata u Srbiji je 57 900.

Br. pregleda: 2366

Autor: Zlatko Ifković

Kroz povijest su Hrvati u Vojvodini, Srbiji uvijek bili nejedinstveni i razdijeljeni u nekoliko političkih stranaka uz stalni osjećaj da su na marginama interesa Zagreba i aktualnih političkih elita u matičnoj domovini. S druge strane, od doseljenja Hrvata na ove prostore sve vlasti su sustavno nastojale onemogućavati integraciju Bunjevaca i Šokaca u hrvatsku naciju, negirajući im hrvatsko porijeklo, što je aktualan proces i danas. Vladajući režimi su podupirali osnivanje lojalnih društava, tiska i onih političkih organizacija koje su zagovarale i isticale posebnost Bunjevaca, koje su negirale njihovu pripadnost hrvatskom narodu, što je osobito aktualno u današnje vrijeme.

Povijest se ponavlja

Nažalost povijest se ponavlja. Ne možemo biti zadovoljni trenutačnom situacijom i položajem Hrvata u Vojvodini, Republici Srbiji. Čista je istina da Hrvati, osim sv. Josipa, nemaju svog zaštitnika i branitelja. Nikada nije bilo više nezaposlenih pripadnika hrvatske zajednice kao danas, a većina je na pragu siromaštva.

Hrvati u Srbiji nemaju politička prava, nisu primjereno zastupljeni u državnim tijelima, policiji, carini, pravosuđu i nije osigurano financiranje udruga s hrvatskom nacionalnom odrednicom koje imaju problema sa financiranjem svoje djelatnosti i programa, budući da još uvijek, za razliku od Hrvatske, u Srbiji nije razvijen model njihovog financiranja.

Predsjednici i Vlade u Hrvatskoj su se smjenjivali, a položaj Hrvata na ovim prostorima se mijenjao puževim koracima. Kada dužnosnici Republike Hrvatske dolaze u posjet hrvatskoj zajednici daju standardizirane izjave i obećanja da će na stol doći i otvorena pitanja o političkim i drugim stečenim pravima Hrvata u Srbiji. Međutim Hrvatima ne trebaju govori, obećanja već konkretna djela. Republika Hrvatska ima pravo i obvezu da aktivno sudjeluje u provedbi sporazuma zaključenih sa Republikom Srbijom. Isto tako dužnosnici Republike Hrvatske imaju i obvezu da, ukoliko se sporazumi ne provode, pokrenu pravne postupke u međunarodnim institucijama.

Vlada Republike Hrvatske je prije dvije godine pripadnika srpske nacionalne manjine imenovala za generalnog konzula Republike Hrvatske u Subotici i tim imenovanjem stavila trn u oko vojvođanskim Hrvatima. Zar je moguće da se u novoj diplomatskoj garnituri nije mogao naći netko tko poznaje povijesno i aktualno stanje i položaj hrvatske zajednice u Vojvodini?

Hrvati u Srbiji su 2000. godine dobili status nacionalne manjine, kada je osnovano Hrvatsko nacionalno vijeće, dobili su i profesionalne institucije u informiranju i kulturi, a koje su pod nadzorom institucija Republike Srbije. Ali to je jedan mali dio prava koja im pripadaju na temelju međudržavnog sporazuma o zaštiti manjina sklopljenog između Republike Hrvatske i Republike Srbije 2004. godine. U ostvarivanju stečenih i političkih prava nije napravljen pomak.

Republika Hrvatska je ispunila svoje obveze. Po Ustavu srpska nacionalna manjina ima tri zagarantirana mjesta u Saboru i direktnu zastupljenost od općine do županije. O razmjernoj zastupljenosti u općinskoj, pokrajinskoj i republičkoj skupštini Hrvati u Srbiji mogu samo sanjati. Prema postojećem zakonu nisu posebno regulirana politička prava Hrvata, nije decidirano normirana zastupljenost Hrvata u predstavničkim i izvršnim tijelima na svim razinama (lokalnoj, pokrajinskoj i republičkoj), na što obvezuje članak 9. međudržavnog sporazuma. 

Desetljeća diskriminacije obrazovanja na hrvatskom jeziku u Srbiji

U Srbiji 500 djece pohađa cjelokupnu nastavu na hrvatskom jeziku, a nastava se provodi u Subotici i okolnim mjestima na razini od osnovnoškolske do srednjoškolske nastave. Za 900 djece u Srijemu i Podunavlju nastava se odvija na srpskom jeziku, a jednom tjedno slušaju sate hrvatskog jezika sa elementima nacionalne kulture. 

Udžbenici na hrvatskom za djecu koja pohađaju nastavu na svojemu materinjem jeziku nisu tiskani sve do školske do 2014. /2015. godine. Udžbenici iz kojih bi djeca trebalo da uče na hrvatskom jeziku do ove školske godine nisu tiskani u Srbiji. Do sada su se udžbenici nabavljali iz Hrvatske, za njih se trebala dobiti uporabna dozvola i da su usklađeni sa Zakonom o naobrazbi Republike Srbije. S obzirom na to da su udžbenici tiskani po nastavnom programu Republike Hrvatske iz pojedinih nastavnih predmeta su se kombinirali udžbenici iz dvije godine. Jedno polugodište su, primjerice, učili iz udžbenika petog razreda, a drugo polugodište su učili iz udžbenika šestog razreda. Neke predmete djeca su učila iz udžbenika namijenjenih nastavi na srpskom jeziku i kada su pisali zadaću ili testove sama su prevodila na hrvatski jezik. A neke predmete su učili isključivo iz svojih bilježnica. Koristili su udžbenike od prethodnih generacija, odnosno kopirane ili polovne udžbenike. 

Tiho nestajanje Hrvata u Srbiji

No mnogo toga gore navedenog se može ispraviti, ali činjenicu da od popisa pučanstva 1981. godine do danas možemo pratiti kontinuitet pada broja pripadnika hrvatske autohtone zajednice u Vojvodini. Prema statističkim podacima po popisu stanovništva 1981. godine broj Hrvata u Srbije je bio 149 368., a po popisu iz 2011. ukupan broj Hrvata u Srbiji je 57 900. Na ovakve rezultate je značajno utjecao i državni projekt stvaranja Bunjevaca kao zasebne nacije kao i val iseljavanja od 1991. godine.

Poslije petolistopadskih promjena 2000. U Srbiji, nažalost, sve 'demokratske' vlade nastavljaju proces 'spontane asimilacije' Hrvata, koju je započeo Miloševićev režim. Manipulira se i dalje etničkom pripadnošću Bunjevaca. Za Miloševićeve vladavine Bunjevci su dopisom ministra proglašeni 'konstitutivnim' narodom države, a nedugo zatim dobili su status nacionalne manjine. To je doprinijelo da se članovi iste obitelji različito izjašnjavaju - jedni kao Hrvati, drugi kao Bunjevci, a neki se iz straha odbijaju izjasniti o nacionalnoj pripadnosti. Taj proces je i danas u tijeku. 

U isto vrijeme kada se formiralo Hrvatsko nacionalno vijeće, država formira i Bunjevački nacionalni savjet. Svega nekoliko godina kasnije, od 2006. godine, Bunjevački nacionalni savjet u suradnji sa Srpskom akademijom nauka i umetnosti te Maticom srpskom iz Novog Sada kontinuirano organizira skupove kojima je cilj pokazati kako su Bunjevci, ako ne Srbi, onda zasebna nacija. Da bi taj proces stvaranja bunjevačke nacionalne manjine završila aktualna vlast AP Vojvodine (u kojoj većinu imaju Demokratska stranka i Liga socijaldemokrata Vojvodine) to potvrđuje u Skupštini Vojvodine 14. prosinca 2009. godine. 

Tako Republika Srbija postaje jedina država koja institucionalno priznaje Bunjevce kao zasebnu manjinu odijeljenu od hrvatskog naroda. Taj proces su završili institucionalnim uvođenjem bunjevačkih simbola i jezika. Republika Srbija proglašava bunjevački govor-ikavicu jezikom Bunjevaca ne-Hrvata iako nikada nije standardiziran. Učitelji i nastavnici predaju nastavne predmete bunjevačkog govora bez odgovarajućih stručnih sprema. Oko 360 učenika u 18 osnovnih škola u Subotici i Somboru pohađa nastava na bunjevačkom govoru.

Predsjednik Tomislav Nikolić je za školsku 2014./2015. kupio knjige, čitanke i gramatike na ćirilici za učenje bunjevačkog govora za Bunjevce ne-Hrvate i stavio točku na i na stvaranje tzv. bunjevačke nacije

Ovi podaci su još više poražavajući ako se ima u vidu činjenica da su se za dvadeset četiri godine Hrvati u Srbiji zalagali za postavljene ciljeve isključivo i jedino putem parlamentarne demokracije na svim razinama. Niti u jednom trenutku nisu napustili demokratski, nenasilan način borbe za ostvarivanje prava hrvatske nacionalne zajednice.

Niti jedna Vlada Republike Hrvatske se nije jasno očitovala o stalnom padu broja Hrvata u Srbiji, što je očito vidljivo iz popisa u popis pučanstva, i to nazvala pravim imenom - tihim etničkim čišćenjem.

22.01.2015.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Pogledaj sva izdanja

Preuzmi

© CroExpress 2014