NEWS FOR CROATIANS LIVING ABROAD

20.03.2019
tekst
tekst

Hrvati iz Europe

TREBAMO MINISTARSTVO ISELJENIŠTVA 'Ima nas koliko i Hrvata u domovini, to je zdrav razum'

Fra Zlatko Špehar (foto: privatan album)

Fra Zlatko Špehar (foto: privatan album)

Razgovor: fra Zlatko Špehar

Br. pregleda: 4819

Autor: Zoran Stupar

Fra Zlatko Špehar, OFM, rođen je 1953. u Novoj Gradiški. Teološki studij pohađao je u Hrvatskoj, Italiji, Švedskoj, Finskoj i Austriji. Za svećenika franjevca zaređen je 20.05.1979. u Italiji, nakon čega je dvije godine kapelan u župi Sv. Obitelji u Osijeku-Jug II, a zatim dvije godine u Virovitici. Od 1983. do 1999. župnik je za Hrvate u biskupiji St. Pölten, Donja Austrija. U vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu vrši službu organiziranja i ravnanja Caritasovom pomoći za Hrvatsku i BiH, direktor je socijalne službe od 1986. za strance u Donjoj Austriji. Od 1999. do 2008. je gvardijan vukovarski u franjevačkom samostanu u Vukovaru i u isto vrijeme kapelan u župi Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru. Od 2008. župnik je Hrvatske katoličke župe bl. Alojzija Stepinca u Salzburgu.

Možete li nam ukratko predstaviti HKM Salzburg? O koliko vjernika, prema Vašoj procjeni, brine Vaša misija?

- Hrvatska katolička župa u Salzburgu je prestala biti Hrvatskom katoličkom misijom 08. lipnja 2008., kada je prigodom proslave šezdesete obljetnice dekretom salzburškog nadbiskupa dr. Aloisa Kothgassera postala ŽUPOM. Dakle, davne 1948. godine dekretom tadašnjeg nadbiskupa Salzburga Mons. Andreasa Rorachera, uspostavljena je Hrvatska katolička misija u nadbiskupiji Salzburg. Iako se već od 1945. godine brine za Hrvate emigrante u Salzburgu, sustavno i organizirano se to ostvaruje tek 1948. Dušobrižništvo za hrvatske izbjeglice u gradu i pokrajini Salzburg vodi najprije svećenik mostarske biskupije vlč. Petar Bulum, potom don Jure Vrdoljak i don Nikola Tojčić. Ovima pomažu i svećenici-izbjeglice iz Jugoslavije njemačkoga porijekla, tzv. 'folksdojčeri' p. Josip Sabin Stefan, vlč. Franjo Krautzer i Josip Buschbacher. Sve je to još uvijek prilagođavano prilikama! Dana 1. ožujka 1948. konačno je bilo uređeno pitanje pastve za hrvatske izbjeglice u Salzburgu i Austriji. Na sastanku hrvatskih svećenika u Schärdingu don Jure Vrdoljak izabran je za prvog predsjednikom 'Caritas croata'. U siječnju 1950. don Jure Vrdoljak odlazi u Kanadu, a njegov nasljednik bude vlč. Nikola Tojčić, svećenik banjolučke biskupije, koji je i sam ubrzo iselio u Argentinu. Tako upravu Caritasa i vodstvo Misije u Salzburgu preuzima vlč. Vilim Cecelja, koji vodi HKM sve do 1988. godine. U pastvi mu je pomagao i vlč. Ivan Olujić. Franjevci Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba, su na poziv vlč. Vilima Cecelje, preuzeli vodstvo Misije 1974. s fra Ivanom Sršanom, kojega su poslije naslijedili fra Ilija Vrdoljak, fra Ivan Mihalinec, fra Vjenceslav Tunjo Janjić, kapelani fra Nenad Meter, fra Mato Mučkalović, fra Vjekoslav Lazić, fra Ivan Cvetković i sadašnji župnik od 2008. fra Zlatko Špehar. Prema popisu po materinjem jeziku u salzburškom dijelu nadbiskupije Salzburg bilo je ca. 15000 Hrvata. U tirolskom dijelu je još nekoliko tisuća. Podatci nam nisu dostupni. Župa ima stalni kontakt s ca. 9000 Hrvata vjernika. U Samome Salzburgu je prema popisu ca. 1500 Hrvata s pravom glasa (iznad 16 godina starosti). Pribrojimo li tu i djecu, u gradu živi ca. 2000 Hrvata. Uz grad Salzburg, župa broji još 8 filijala: Mittersill, Zell am See-Schüttdorf, St. Johann/Pongau, Radstadt, Golling, Kufstein, Kitzbühl i Mayerhofen. U tirolskom dijelu nam pomažu u pastvi braća franjevci Provincije Bosne Srebrene – fra Antun Perković, fra Kristijan Montina i fra Mirko Bobaš i svećenik Vrhbosanske nadbiskupija don Marijo Oršolić. Vjernici uglavnom dolaze iz Bosanske Posavine, Srednje Bosne, Rame i Hercegovine, Kupresa i Zvirnjače, a ima i nekoliko postotaka vjernika iz Hrvatske.


Fra Zlatko u australskom Black Townu s hrvatskim vjernicima

Koje su najznačajnije aktivnosti koje HKŽ Salzburg provodi posljednjih godina?

- Uz redovno misijsko-župno pastoralno djelovanje i vjeronauk za svu djecu osnovne škole, tu su i grupe mladih, pobožne udruge - Marijina Legija, Udruga Sv. Josip, Ignacijanske duh. vježbe. U župi djeluju i Hrvatska krovna udruga, Hrvatski Centar koji vodi brigu o Hrvatskoj dopunskoj školi - s pravom javnosti u Republici Hrvatskoj, KUD 'Vilim Cecelja'. Poseban naglasak je stavljen i na župska hodočašća od Sv. Zemlje, Fatime, Lurda, Međugorja, Padove, pa do Trsata, Marije Bistrice, Ludbrega i Vukovara. S djecom Hrvatske škole i mladima u okviru upoznavanja Domovine Hrvatske posjećuju se Zagreb, Vukovar, Pula, Knin... Nekoliko športskih klubova djeluje na području župe, a organiziraju se i zavičajne večeri.

Susrećete li se sa mnogo zahtjeva za pomoći u traženju posla, organiziranju smještaja i sl., od strane ljudi iz Hrvatske?

- Budući da je Hrvatska još uvijek pod EU-embargom po pitanju slobodnog radnog tržišta u EU, Austrija se toga dosta striktno drži, pa se 'navala' novih doseljenika smjestila u nekim manjim brojkama. Uglavnom se sve svodi na sezonsku radnu snagu u turističkim središtima. Manje je Hrvata koji dobivaju radne dozvole u drugim branšama. Za smještaj novo nadošlih radnika se brinu uglavnom tvrtke koje ih zapošljavaju, a i rodbina je uvijek spremna pomoći.

Kako biste ocijenili dosadašnje djelovanje nove Vlade RH?

- Dokle god se u Hrvatskoj domoljubne i narodno orijentirane stranke povezuju 'ćuprijama' neće Hrvatskoj biti dobro. 'Ćuprija' je uvijek dijelila, a nikada povezivala...

Može li Crkva u Hrvatskoj na neki način, osim djelovanja po društvenim pitanjima i pitanjima morala, pridonijeti i gospodarskom oporavku zemlje?

- Katolička Crkva u Hrvata je poveznica naroda u vjerskoj i nacionalnoj stvarnosti. Često se zaboravlja da Crkva ima i Katolički društveni nauk po kojemu je dužna voditi cjelokupnu brigu o vjerniku: vjersku, moralnu, socijalnu i nacionalnu. Dakle, Crkva nije politički društveni čimbenik; ona je stvarni motor movens čovjeka, koji, kao vjernik, mora po slobodnom opredjeljenju voditi političku i drugu brigu za ono što mu je narod povjerio. Crkva mora biti korektor i čuvar naroda od devijacija kojima se ugrožava ljudska sloboda - jer ona je najveći dar Božji poslije života, razuma i otkupljenja, kao i sve moralne i vjerske vrline i vrijednosti, po kojima se čovjek ostvaruje čovjekom. Posebna briga je čuvati naravni poredak koji svoj izvor ima u Stvoritelju, a to je zaštita muškarca i žene u njegovim biološkim i emotivnim izražajima, kao i čuvanje svetosti bračne zajednice između jednog muškarca i jedne žene. Gospodarski napredak je ostvariv samo u naporima pozitivne politike koja vodi brigu o nacionalnom i socijalnom stanju i blagostanju naroda i države kao cjeline. Teško je prihvatiti činjenicu, da i danas, nakon demokratskih izbora, hrvatski čovjek mora izlaziti na ulicu protiv onoga koga je izabrao, da mora napuštati Hrvatsku u potrazi za kruhom. Tu Crkva nema pravo na šutnju.

Je li Hrvatskoj potrebno ministarstvo za iseljenike?

- Budući da sam se u neku ruku, posvetio Hrvatima u iseljeništvu, ne samo u Austriji, nego i u prekomorskim zemljama, od neprocjenjive je vrijednosti Ministarstvo za Hrvate-iseljenike. Ako se uzme samo činjenica, da je izvan Republike Hrvatske isto toliko, ako ne i nešto više Hrvata, onda sam zdravi razum kaže da je potrebno Ministarstvo Iseljeništva koje bi vodilo brigu o Hrvatima izvan RH i to po pitanjima: državljanstva, gospodarskih investicija, povratka, uživanja mirovine u Hrvatskoj, učenju hrvatskog jezika, otvaranju mogućnosti studiranja u Hrvatskoj, razmjeni studenata, kao i u organiziranju povratka stručnjaka svih mogućih grana i davanju mjesta, prostora i zaposlenja u Hrvatskoj. To ministarstvo bi moralo biti odlučujući faktor u kadroviranju hrvatskih veleposlanstava, koja bi i bila hrvatske orijentacije – mislim na osoblje, i zauzeti za Hrvate, a ne dnevnu politiku koja se događa na području RH.

Mislite li da će u Hrvatskoj, u skorije vrijeme, konačno završiti Drugi svjetski rat? Što je potrebno učiniti da se to dogodi?

- Ne radi se samo o Drugom svjetskom ratu, tu još nisu razjašnjene godine nakon 1918., kada je srpska vrhuška namjerno iseljavala Hrvate, sijala u čistim hrvatskim zajednicama velikosrpske ideje zla, u Hrvatskoj organizirala srpske bande koje su pljačkale hrvatskog seljaka po Slavoniji i Baranji, Srijemu i Bačkoj, žandarske pendreke, ili traženja odštete za ispaljeni metak, kojim se ubilo hrvatskog seljaka, od njegove obitelji na dan pokopa istoga, da bi nakon 1945., deseci tisuća najboljih stručnjaka, da sačuvaju živu glavu, morali napustiti Hrvatsku 'zauvijek' a sve zbog velikosrpskih apetita koje su revno ostvarivali preko četničko-partizanskih postrojbi i komunističkog režima. Proučavajući doprinos tih Hrvata, koji su oni dali u zemljama koje su im dale utočište, ne može se ničime usporediti koliko su hrvatski narod i Hrvatska zbog toga osiromašeni. Stoga se ne slažem s nedavnom izjavom Predsjednice Republike Hrvatske, kojom je 'osudila i proglasila jednu državu, a time ispada i narod koji je činio tu državu, zločinačkom'. Time je pogazila stoljetnu državotvornu težnju hrvatskog naroda da ima svoju državu i svoju slobodu; stavila je potpis na komunističke lažne objede i presude 'Smrt fašizmu....', (a kako smo mi djeca u bivšem režimu dodavali: 'sloboda u čizmu'!). Treba već jednom svima kazati: Nezavisna Država Hrvatska je bila ostvarenje državotvornosti hrvatskog naroda za nacionalnu samostalnost i državnost: nikada se hrvatski narod nije izjednačavao s režimom koji je tu državu ustanovio, kao što se hrvatski narod nikada nije izjednačio niti s komunističkim režimom bivše Jugoslavije, koliko god se to htjelo prilijepiti nama Hrvatima. Tzv. antifašizam je bio uradak velikosrpske politike protiv državotvorne i slobodarske volje hrvatskog naroda. Da je bio protiv fašistički orijentiranog režima, hrvatski narod bi ga prihvatio. Budući da je taj isti tzv. antifašizam 'fašizirao' cjelokupni hrvatski narod - i to pokušava i danas nastaviti, ne može se na njemu ništa graditi: i EU je osudila režime nacizma, komunizma i fašizma...... A RH je članica EU!? Ili?


Fra Zlatko u Rosariu, gostovanje na radiju Bar Croata

U Vama susjednoj Njemačkoj politička stranka AfD je poručila da 'islam ne pripada u Njemačku' te najavila da će tražiti zabranu minareta, burki i mujezina. Sirijski pravoslavni patrijarh u Švicarskoj smatra da je cilj država Perzijskog zaljeva 'konvertirati Europu na islam'. Kako vi gledate na to, je li islamizacija Europe realna prijetnja ili tek nešto čime se straši narod?

- Europa ima svoje kršćanske zasade kojih se zdrav razum ne može odreći. Budući da se cjelokupna europska politika raskršćanstvenja provodi teškim liberalizmom, kršćanski korijeni nisu našli mjesta u ustavu EU, tako oslabljena pozicija je uvijek povoljno tlo da se zainteresira već zainteresiranoga, da se okoriste tom slabošću donedavnog gospodara teritorija i da mu se nametne volja: kada se to nije postiglo 'demokratskim'putem, onda se to čini tzv. Revolucionarnim terorističkim putem. Liberalizam, to je otrov za slabljenje nacionalnog i vjerskog imuniteta europskih država - proizveden u laboratorijima 'novog svjetskog poretka', kako bi 'Stara Frajla Europa' dobila smrtni udarac i postala lakim plijenom istih, koji i danas po svijetu proizvode sukobe i ratove. Islam? Sam Kuran daje povod za njegovo ratoborno širenje i nastupanje, ukoliko u njemu ne prevlada najveći dio religijskog učenja o Veličini Gospoda u suživotu svih i prepoznavanju svih ljudi slikom istoga Stvoritelja. Svako 'trčanje pred rudo' rizično je za ovaj drugi dio.

Studirali ste i živjeli u mnogo europskih zemalja, od Italije, preko Njemačke, do Švedske... Biste li mogli izdvojiti jednu od njih kao najdražu (osim Hrvatske)? Zašto?

- Sve zemlje u kojima sam studirao ili ih posjećivao imaju svoju dragu dimenziju koja mi je ostala u pamćenju i sjećanjima. Gdjegod se čovjek pridržava pravila, zakona dotične zemlje, ostaje zaštićen i može uživati i blagodatima, kulturi i srdačnosti naroda. Kao takav je i prihvaćen sa svojim kulturnim naslijeđem i biva tada uvršten u kulturno bogatstvo u različitosti izražaja. To nije 'multikulti' ideologija: ona je pogubna za sve sudionike.

Napisali ste nekoliko knjiga, uglavnom s tematikom Vukovara. Je li u planu još neka?

- Od konca 2013. godine sam član Društva hrvatskih književnika. Do sada sam objavio pet knjiga: Vukovarsku trilogiju: 'U sjeni Južnoga Križa'- putopisi gvardijana vukovarskog, 'Govorom do istine iz Vukovara'- zapisi gvardijana vukovarskog i 'Putovima nade nastajanja – miropisi gvardijana vukovarskog'; zatim bibliografsku knjigu: 'Tajna staroga mosta - dnevnik koji to nije' kao i zadnje napisana knjiga koja nosi naslov: 'Tragom hrvatske niti u Argentini'. Drugi dio ove knjige je u nastanku. Knjige su objavljene u izdanju Matice Hrvatske-Ogranak Vukovar. 

20.04.2016.

Izdanje br. 39

CroExpress u PDF izdanju!

Pogledaj sva izdanja

Preuzmi

© CroExpress 2014