Autor: CroExpress/HKŽ Salzburg
Sveti Ante (1195-1231), kršteno ime Fernando de Bulhoes, rođen je u Lisabonu. Pridružio se Reguli sv. Augustina no, ubrzo pošto je zaređen za svećenika, prelazi u Manju braću. Ovim se želio posvetiti širenju vjere među narodima Afrike. Ipak, najveći uspjeh imao je propovijedajući u Francuskoj i Italiji i obraćajući heretike. 
Bio je prvi član svoga Reda koji je svoju braću učio teologiji. Umro je u Padovi, kanoniziran je (proglašen svetim) za manje od godinu dana! Čudesa odmah nakon njegove smrti postala su veoma brojna. Ona su dokumentirana, a 53 ih je opisano u knjizi ‘Život sv. Ante – Assidua’, što je pročitano i pred Papom Grgurom IX. 
On je poznavao, volio i propovijedao Riječ Božju izvanredno. Proglašen je Doktorom Crkve 1946. kao DOKTOR EVANGELICUS od strane pape Pija XII. Samo je 33 sveca počašćeno ovom titulom. Crkva ga je proglasila naučiteljem zbog njegove jake čežnje i oduševljenja za širenjem Evanđelja i života po poruci Božje riječi. 
Antun je posjedovao briljantan talenat naučavanja i propovijedanja. Svojim životom, naporima, molitvom postao je bez sumnje sličan Isusu. Bio je sjajan u tome da ljubeći Božju riječ i razumijevajući je, donese je i prilagodi svakodnevnim situacijama života. Upravo tu Crkva naročito želi nasljedovati svetoga Antuna. 
‘Kada Duh Sveti zahvati dušu, On je ispunjava svojim plamenom i daje da zahvata i druge’ – sv. Ante. 
Svetac – zaštitnik 
Sveti Ante časti se i kao zaštitnik propovjednika, siromaha, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja, Portugala i vjere u Presveti Sakramenat. Jedna priča iz 1647. Opisuje moć Antunove intercesije. Otac Erasto Villani iz Padove vraćao se brodom u Italiju iz Amsterdama. Brod se s posadom i putnicima zatekao u jakoj oluji. Prijetilo im je utopljavanje u moru. 
Otac Erasto ohrabrio je svakoga da se moli svetom Anti. Tada je bacio nekoliko komada odjeće, kojom je tijelo sv. Ante bilo dodirnuto, u more. I odjednom, oluja prestade, vjetar stane i more se smiri. Jednom je nekom franjevačkom novaku dosadio redovnički život i odluči napustiti zajednicu. 
Odlazeći, uze i Antunov psaltir. Antun vidjevši da nema psaltira, počeo se moliti da ga pronađe i vrati. Bog je molitvu uslišao tako da se Anti vratio ne samo psaltir, već i mladić koji je pristupio Redu ponovo. 
Ovaj psaltir se i danas čuva u franjevačkom samostanu u Bologni. Otuda je poznat i kao pronalazač izgubljenih i ukradenih stvari. Sv.Ante poznat je i kao sveti ‘ugovarač braka’, u Španjolskoj to zovu ‘Santo Casamentero’ ili svetac zaštitnik onih koji traže bračnog druga. 
Ljiljan svetog Ante  
U mnogim mjestima na njegov blagdan blagoslove se ljiljani i dijele onima koji ih hoće. Neki ljudi ove ljiljane osuše i čuvaju ili nose na sebi u odjeći. Ljiljan podsjeća svog vlasnika na čistoću koju je posjedovao sv. Ante i potrebu da se molimo za dar čistoće, napose u iskušenjima.  
Korijeni ovog običaja dosežu do 18. Stoljeća nakon francuske revolucije. Franjevci su bili iseljeni sa Korzike i njihova crkva ostala je napuštena. Ljudi su ipak posjećivali tu crkvu na blagdan sv. Ante i jedne godine, iako je prošlo čak nekoliko mjeseci nakon blagdana, jedan vjernik naišao je u crkvu i našao ljiljane još uvijek sveže. 
Običaj blagoslova ljiljana odobren je od Pape Leona XIII. U molitvi blagoslova tražimo milost da zadržimo kreposti, zadobijemo mir i zaštitu od zla. ‘Evo Križa Gospodnjega, bježite stranke protivnikove! Pobijedi lav od plemena Judina, korijen Davidov, Aleluja, Aleluja.’ Ovo su riječi s pomoću kojih je sv. Ante s uspjehom odbijao nasrtaje zla duha. 
Ove poznate zazive sv. Ante neki ljudi nose sa sobom, tražeći zaštitu od vraga. Običaj nošenja i moljenja dolazi iz Portugala. Tamo je jedna žena bila iskušavana od vraga mišlju o samoubojstvu – željela se baciti u rijeku i utopiti se. Na putu da to i uradi zastala je pred franjevačkom kapelom da se pomoli pred kipom sv. Ante. Tijekom molitve zaspe i vidje sv. Antuna kako je oslobađa tog poremećenog stanja uma. Probudivši se nađe pored sebe pisamce koje joj je dao sv. Ante upravo s ovim riječima zaziva. 
Original ovog pisma čuva se s kraljevskim blagom Portugala. Sam sv. Ante iskusio je borbu s vragom koji ga je pokušao zadaviti. Stari fratarski zapis kaže da ga je Antun otjerao prizivajući Marijinu pomoć i čineći znak križa. Riječi ovog sv. Ante zaziva, Papa Siksto V. uklesao je u obelisk koji je postavio na sredinu trga pred Bazilikom sv. Petra u Rimu. 
Devetnica svetom Anti 
Devetnica na čast sv. Anti obavlja se na dan utorak, obzirom da je to dan posvećen ovom svecu, dan kada je umro i kada su se počela dešavati čudesa. Pod devetnicom podrazumijevamo neprekidno moljenje molitve za osobno posvećenje ili devet uzastopnih dana ili jednom nedjeljno tokom devet nedjelja. Najčešće su ove molitve na određenu nakanu i na čast svecu kome su upravljene. 
Na blagdan sv. Ante među franjevcima i u liturgiji ovaj svetac se slavi kao izvanredni naučitelj i propovjednik. Njegove propovjedi vraćale su ljude k vjeri tako da je dobio i naslov ‘kladivo heretika’. Jednog dana propovijedao je hereticima koji ga nisu htjeli slušati pa je Ante otišao propovijedati ribama, koje jesu, ne stoga što bi to ribama bilo potrebno, već da bi uzveličao slavu Božju. 
Sv. Ante prikazuje se često nacrtan i sa gorećim svjetlom ili s knjigom Svetog Pisma u ruci zbog svoje duboke ljubavi i revnosti za Božju riječ. Ovom velikom svecu franjevačkog reda možemo se utjecati za pomoć ne samo onda kada želimo što dobiti u ovom životu već i ako slijedeći njegov primjer – želimo i dati. 

614

Datum objave: 13.06.2019.