Autor: CroExpress
Fernando Gónzález bio je hospitaliziran devet dana s multilobarnom upalom pluća, dok je njegova supruga u samoizolaciji patila od drugih simptoma koronavirusa.
Fernando González i Sandra Butterfield stigli su u Kolumbiju 11. ožujka nakon hodočašća u Međugorje.
Putujući kući prošli su mnoge preventivne mjere i od dana kada su stigli, izolirali su se u svoju sobu kako bi zaštitili Sandrinu majku koja ima 85 godina, prenosi Erika Radović za portal Medjugorje-info.
Nakon dva dana imali su povišenu temperaturu, a zatim i druge simptome te su nazvali zdravstvenu službu, no pandemija još nije bila zahvatila u Kolumbiju i nije se bilo moguće testirati na SARS-Cov-2. Četiri dana kasnije Fernandovo se zdravlje toliko pogoršalo da su morali otići na hitnu.
Nakon pregleda, Sandra je otišla kući provesti svoj oporavak u samoizolaciji. Nije se mogla oprostiti od supruga koji je hospitaliziran zbog multilobarne upale pluća jer je bilo moguće i da će završiti na intenzivnoj njezi.
“Primili su ga, izolirali, spojili na infuziju, respirator i imao je vrlo visoku temperaturu. Privremeno je izgubio i okus i miris. Odlučio je prepustiti se Božjoj volji, zatražiti zagovor Blažene Djevice Marije i moliti se svetom Josipu, svom omiljenom svecu, da mu pomogne u životu ili smrti ”, rekla je Sandra za Aleteiu.
Iako su bili uplašeni, molitva im je pružila duševni mir. “Osjećali smo da je to križ koji iz nekog razloga moramo proći i da će nas Bog, Djevica Marija i Sveti Josip zaštititi”, prisjeća se ovaj kolumbijski bračni par, on pravnik, ona psiholog, posvećen savjetovanju o ljudskom razvoju.
Dok je bila kod kuće i odgovarala na pozive zdravstvenih ustanova, Sandra se posvetila trajnoj molitvi uz podršku rodbine, prijateljica, pastoralnih skupina i prijatelja svećenika.
„Vjera nikad nije oslabila, nikada se nismo pitali zašto se to baš nama dogodilo. Sve što smo proživjeli nas je obogatilo i duhovno ojačalo“, rekli su.
Fernando kaže da mu je, osim što je sve predao u Božje ruke, pomogla i medicinska sestra po imenu Vanessa koja ga je ohrabrivala pozitivnim mislima. Bila je glas nade usred usamljenosti, bolesti i bliske smrti.
Kad se oporavio, dobio je popis zdravstvenog osoblja koje ga je liječilo, no njezinog imena nije bilo. Pitao je za Vanessu, ali nisu mu znali reći gdje je.
“Ona je zasigurno bila anđeo ili poslanik Djevice Marije jer iako su svi nosili zaštitna odijela i maske, ona mi se najviše približavala i pokušavala me oraspoložiti, nikad mi nije mjerila temperaturu ni tlak, niti mi je nadopunjavala tekućine.
Sjećam se da je imala lijepe oči, bila je vesela, pozitivna, srdačna i uvijek je sama ulazila u sobu.“
Jednog dana mu je temperatura napokon počela opadati, i njegovo se opće stanje poboljšavalo. Otpustili su ga iz bolnice jer nije bilo potrebe za intenzivnom njegom unatoč teškoj situaciji koju je pretrpio.
“Spasila vas je vjera“, rekao je jedan od liječnika i doista je za njih sve bilo čudo.
Fernando uvjerava da je “ono što liječnici nazivaju imunološkim odgovorom situacija između “tko zna što će se dogoditi“ i “radimo sve što je u našoj mogućnosti”, a istovremeno je to i prostor djelovanja našeg Stvoritelja i nebeskog suda da “odrade svoj posao” dok mu mi dajemo svoje povjerenje“.
Kod kuće mu je još nekoliko tjedana bio potreban kisik, a kad su mislili da je ozdravio, visoka temperatura se vratila.
Zahvaljujući molitvi i pjesmama hvale, njegova vjera je ojačala, a ojačala su i njegova pluća. Prošlog vikenda stigao je rezultat posljednjeg testa s negativnim rezultatom na koronavirus.
Sandra i Fernando upoznali su se prije 35 godina kada su radili u istoj ustanovi, no život ih je razdvoijo, a ponovno su se sreli 2011. godine te su se prošle godine vjenčali.
Žive svoje sakramentalno zajedništvo kao znak Božje ljubavi, a tu su ljubav osjetili i u najdubljem susretu s Njim kojeg su ikada doživjeli pojedinačno i kao par u posljednje tri godine.
Zajedno su doživjeli i iskustvo jačanja kroz sudjelovanje i služenje u duhovnim obnovama i Crkvi koje su ih navele da odluče živjeti drugačije.
Na tom putu, vođeni Isusom i Marijom, Sandra je poželjela otići u Međugorje i u svom je srcu osjetila da treba ići sa suprugom: “Gospa je htjela da je posjetimo i da se molimo prije svega što će se dogoditi”.
Putovanje su započeli na Sandrin rođendan, što je za nju označilo “otvaranja novog poglavlja u životu i uskrsnuće”, a od tada su primili mnogo darova s Neba. Fernando je dva puta bio pozvan pjevao za vrijeme euharistije, jer on to tumači kao dio svoje službe Bogu i dio najvećeg učenja: “U Međugorju se čovjek uči iskreno moliti srcem.”
To su bili dani velike duhovnosti, a upotpunjeni su hodočašćem u baziliku Gospe od Pilara i opatiju Monserrat u Zaragozi. To im je dalo duhovnu i tjelesnu snagu da nose ovaj križ s ljubavlju: „Isus Krist nam je pomogao da ga nosimo.
Veliki tjedan i Uskrs proveli smo u nadi i radosti i sa željom da služimo ljudima koji prolaze kroz isto iskustvo“.
Fernando je neprestano zahvaljivao Bogu i Djevici Mariji i naposljetku se vratio se na posao, dok su liječnici nastavili pratiti učinak virusa na njegova pluća.
Njegova je poruka da trebamo mnogo moliti kako bi Gospodin djelovao na bolesne i na liječničke timove. “u kritičnim trenucima samo molite, molite i molite.”
Za Sandru je oporavak njenog supruga bio pravo čudo: “Nikad nije očajavao i nije se žalio, čak i kad mu je bilo jako loše rekao je da to nije ništa naspram onoga što je pretrpio Isus Krist”.
Datum objave: 07.05.2020.
