Autor: CroExpress

Simona Mijoković podijelila je nedavno nevjerovatno svjedočanstvo i mnogim trudnicama kao i budućim majkama pružila nadu.

U njemu Simona progovara o vrlo ozbiljnim zdravstvenim problemima koji su je pratili tijekom četiri trudnoće, ali i iskušenjima s kojima se nerijetko susreću majke kada im liječnici predlažu sterilizaciju.

U nastavku prenosimo svjedočanstvo:

‘Hvaljen Isus i Marija Evo neću ništa savjetovati jer svaka osoba je drugačija, kao sto je i svaka majka drugačija. Ali napisat ću osobno svjedočanstvo.

6. srpnja 2020., prije 18 dana rodila sam svoje četvrto dijete (ovdje na zemlji). I to ne prirodno, nego imala sam četvrti carski rez.

Ne mogu prirodno rađati jer imam ‘posebnu darovanu’ maternicu u mom tijelu koja se zove uterus duplex i uterus bicornius. To znači dupla maternica s pregradom. Ili dvije male u jednoj. Tako su mi doktori opisali nakon rođenja Gabriele i rekli kako vjerovatno više neću imati djece jer s tom maternicom teško je zatrudnjeti i zadržati trudnoću do kraja. Ali Božji plan bio je drugačiji.

Nakon 11 godina dobila sam sina Joshuu koji je 9 mj. nošen u ljubavi i zahvalnost do kraja. Nakon njega rekli su mi da mi savjetuju sterilizaciju jer da je moja maternica uz svoju dijagnozu jako oštećena prvom operacijom kad sam rodila Gabrielu. I da ne savjetuju više trudnoća.

Rekla sam čvrsto da odbijam bilo kakvu sterilizaciju ili zaštitu. Molit ću, dat će Bog što je Njegova volja za dalje… ali rodivši Joshuu već se u srcu probudila silna želja za još beba.

I 4 mj. nakon Joshue zatrudnim s Amaliom Josipom. Doktori su već na prvom pregledu rekli da sam ugrozila svoj život odbijajući sterilizaciju i da ne znaju što će biti uopće od ove trudnoće. Jako sam i krvarila 2-3 mjeseca. Ali moj svaki odgovor bio je: ljubljeni Isus je započeo On će dovršiti. Jer Njegova volja moj je osmjeh, mir i znam sve će biti dobro. Jer On okreće sve na dobro i moje srce Mu vjeruje.

Krvarenje je prestalo, ali došao je novi križ. Puknuo mi je rez od Joshue na maternici u 20 tj. trudnoće. I doktori, profesori bolnice su se skupili i nisu znali što učiniti… imali su dva puta: 1. operirati me, zašiti rez, ali s tim vjerovatno bebica ne bi preživjela, morali bi ju izvaditi. To su nekako i namjeravali, ali u zadnjem trenutku rekli su da će me staviti na intenzivnu. I tako je bilo. Bio je ugrožen moj život jer je prijetilo potpuno puknuće maternice u meni, unutarnje krvarenje… Uz brojne lijekove, igle, aparate provela sam 6 tj. i 3 dana u bolnici.

Kako je vrijeme išlo dogurali smo do 24 tj., tada sam primila 2 injekcije u struk i trbuh za razvoj bebinih pluća. Jer, očekivali su doktori da će beba doći do 25 max 28 tj. Već je i to sve bilo čudo govorili su… Ali moje srce nije odustalo.

Svećenici su mi dolazili u bolnicu  donosili Sv. pričest, molili smo. Ma bila mi je to najveća duhovna obnova.

I probudi mene bol u 26+3 tj. i voze me hitno u 5 h ujutro u rađaonicu…

Nakon što me priključe na ultrazvuk, pogledaju. Zbunjeno razgovaraju izlaze van i zovu druge doktore. Kako je bila zora čekali su i jutarnju vizitu, nove doktore da me isto pogledaju. Gledali su u ultrazvuk, gledali su u kompjuter i uspoređivali slike od prije ovih tjedana boravka i slike koja pokazuje ultrazvuk.

Nakon vizite, pogledalo me sve zajedno 8 doktora. Rekli su, Vaša maternica je potpuno zatvorena bez jedne pukotine na njoj. Vi ste zdrava. Čudo! I pustili nas doma. Isus je zatvorio rez. Amalia Josipa stigla je u 9 mj., taman smo ušle u (36+1).

I nakon te trudnoće, isti su rekli molim vas sterilizirajte se jer sad imate 3 dijete i zaista Vaš život bit će smrtno ugrožen ako dođe do 4 carskog.

Ne mogu se sterilizirati govorim doktorima. Bog je Gospodar života – On daruje. I vjerujem Mu. Naravno da ćemo pazit i biti razboriti. I tako smo počeli s Bilings metodom. I sve je bilo u redu, iako smo u srcu i muž i ja željeli još djece, opet smo morali biti razboriti i čuvati moje zdravlje zbog maternice.

A, onda počele su mi stizati poruke preko starijih baka koje bi susretala u crkvi na misu ili samoj cesti kad bi šetala s djecom. Svaka od njih poručivala mi je da se ne bojim otvoriti životu. Opet da vjerujem Isusu i Gospi. I onda mi je Gabin duhovnik rekao da u srcu ‘osjeća’ da bi još mogla biti mama. I da pogledam kakav je rez kod ginekologa.

Muž je u 9 mj. nazvao ginekologa koji je dogovorio sastanak za 27. studenog, taman je Amalia Josipa imala 16 mj. Prije toga samo sam jednom na misi to sve predala Isusu. Isuse misli Ti. Neka bude volja Tvoja. Moje srce Ti vjeruje.

27. studnog, došla sam ginekologu da pogleda rez, a on je rekao da u meni raste život 2 mj. i da je rez od Amalie super, te da je jedna zdrava trudnoća na vidiku. U srcu sam u molitvi dobila glas: čuvaj trudnoću u skrovitosti, a Bog će uzvratiti da sve bude uredno. I tako je bilo.

Stigla moja Zvjezdana četvrtim carskim, radosno i zahvalno.

Čak je jedna babica spominjala u trudnoći mogućnost da će mi vaditi maternicu na ovoj operaciji, ali moje srce reklo je, ne. Ako je Tvoja volja Bože neka mi bude, ali ako je Tvoja volja da život još daruješ, sačuvaj ju. Maternica je potpuno oporavljene i sačuvana. Od Svemogućeg Boga. Ljubljenog Isusa.

I zaista kad predaš život u Božje ruke On iz njega čini čudo.

Isuse hvala Ti.

I još nešto… I u ovoj trudnoći rez se u 7 mj. stanjio (jer nisam baš strogo mirovala) u jednom trenutku bio je 2 mm i doktori su se opet bojali da ne bi puknuo, ali već na sljedećem pregledu rez se uduplao na 4 mm. Isus je brzo djelovao.

A nakon Amalie Josipe bojala sam se jedno vrijeme i ‘izbjegavala’ bračno darivanje, ali onda mi je duhovnik rekao da je bračno darivanje važno jer s njim posvećujemo brak.

Savršena Božja ljubav odagnala je svaki strah, i darovala nam Zvjezdanu.

Datum objave: 28.07.2020.