Prepričao: Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove

Pored nje je bila prazna stolica s keksima, a na sljedećoj je stolici sjedio jedan gospodin i čitao novine. Kad je počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Šokirala se takvom bezočnošću, ali ništa nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je mislila: Ma, vidi ti to, kakva drskost! Da imam više hrabrosti, udarila bih ga!

Svaki puta kad bi ona uzela keks i čovjek bi, ne obazirući se ni na što, također uzeo jedan.
Nastavili su tako sve dok nije ostao posljednji. Djevojka pomisli: Baš me zanima što će sad napraviti! Čovjek uze posljednji i podijeli ga na dvoje.

Ovo je zaista previše, mislila je u sebi, pa, crvena od ljutnje, uzme svoje stvari, knjigu i torbu i bez riječi ode prema izlazu iz čekaonice.

Kad se malo smirila, sjedne na mjesto gdje nije bilo nikoga, kako ne bi opet bilo neugodnih iznenađenja.
Zatim zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci…, ali u tom trenutku opazi netaknut paketić keksa. Posrami se i tek tada shvati da su keksi, isti kao njezini, zapravo pripadali gospodinu koji je sjedio pored nje, i koji je sasvim pristojno, bez ogorčenosti i s puno ljubaznosti, za razliku od nje, dijelio sve svoje kekse, pa tako i posljednji.

Datum objave: 30.06.2019.