Autor: Maja Josipović Muškić
Dok su prije nekoliko dana ljubitelji turske sapunice o osvajaču Sulejmanu II., zvanom Veličanstveni, pratili bitku na Mohačkom polju 1526. godine, mali je broj onih koji su znali kako je ondje među 200.000 stradalih bio i đakovački biskup Juraj II. de Palinna – Đuro Palinna. O njemu u svojoj knjizi ‘Đakovački spomendani’ piše dr. Zvonko Benašić, vrsni poznavatelj đakovačke povijesti.
Benašić opisuje vrijeme kada su Turci sagradili most preko Drave, te piše: ‘U to vrijeme bosanski biskup u Đakovu bio je Đuro Palinna podrijetlom iz plemićke i moćne obitelji koja je bila vrlo poznata u Hrvatskoj. Za biskupa u Đakovu imenovan je 1524. godine, te je s kaločkim nadbiskupom Pavlom Tomoryjem surađivao na obrani od Turaka. Kao takav odazvao se pozivu kralja Ljudevita II. s tristo konjanika i 420 crno-bijelih pasa Canis dalmaticus’, piše Benašić.
Zanimljivo je, kako je riječ o poznatoj pasmini pasa – dalmatincima, koja se ubraja među najstarije na svijetu.
Ovdje se isprepleće još jedna zanimljivost. Naime, stručni časopisi o psima kada govore o ovoj pasmini izdvajaju sljedeće: ‘Vjerojatno najvrjedniji pisani podaci o uzgoju i namjeni dalmatinskih pasa mogu se naći u arhivu Đakovačke biskupije. Ondje je početkom 16. stoljeća postojalo uzgajalište s 420 dalmatinskih pasa. Đakovački biskup Petar Bakić 1719. godine u manuskriptu ‘O životu ljudi te uzgoju goveda i ovaca u Đakovu i okolici’ detaljno opisuje ovoga psa i ističe kako ga najviše drže plemići u Dalmaciji, za lov i osobnu obranu, no uzgaja ga i običan puk. U velikoj bitci protiv Turaka na Mohačkom polju 1526. godine biskup Juraj (Đuro) Palinna predvodio je banderij od 300 konjanika, a svaki vojnik vodio je sa sobom u borbu jednog ili dva dalmatinska psa. Svi su izginuli, a preživjele pse skupili su Turci. Neki od njih završili su u Češkoj i Engleskoj, pa odatle pogrešna pretpostavka češkog pisca Bartoša Pisara da je riječ o turskoj pasmini’, navodi se u jednom od časopisa.
Benašić, pak, u svojoj knjizi, opisujući Mohačku bitku i smrt biskupa Đure Palinne, navodi: ‘Mnogi su poginuli ili su se utopili u močvarama. Tu je nađeno i tijelo dvadesetogodišnjeg kralja Ljudevita II. Drugi dan Turci su odrubili 1.500 glava zarobljenicima kraljeve poražene vojske. Tijelo đakovačkog biskupa Đure de Palinne kao i tijela njegovih konjanika poginulih 29. kolovoza 1526. ostalo je među tisućama nesretnih kraljevih vojnika’, navodi Benašić.
Kako velik broj Đakovčana prati sagu o Sulejmanu Veličanstvenom, tako se sve češće spominju poznati Turci s našeg područja koji su ostavili traga u turskom carstvu. Jednog od njih povijest spominje kao velikog osmanskog velikaša. On je Hasan Paša Jakovali, a džamija koju je 1630. godine sagradio u Pečuhu danas se smatra najbolje očuvanom džamijom nastalom na području osmanske Ugarske.
‘Pridjevak Yakovali dokazuje pašinu povezanost s mjestom Yakova. Pod tim imenom su u Osmanskom Carstvu postojala dva grada. Jedan leži u zapadnom dijelu Kosova (danas: Đakovica), a drugi se nalazio u prekodravskoj Baranji, mađarsko mu je ime bilo Diakovár, a danas se zove Đakovo’, navodi Balazs Sudar iz Instituta za povijesnu znanost mađarske akademije znanosti, Budimpešta.
Datum objave: 15.08.2019.
