Autor: CroExpress

Kako u mračnim podzemnim vodama nema mnogo hrane, čovječja će ribica pojesti gotovo sve što joj stane u usta. Takva proždrljivost ima i nevjerojatnu drugu stranu – čovječja ribica može gladovati do osam godina! Na njezinu su jelovniku najčešće ličinke kukaca, rakušci te mekušci. Kako su joj oči zakržljale i prekrivene kožom, te zbog života u potpunom mraku, čovječja se ribica mora osloniti na druga osjetila i posebne osjete.

Probleme s vidom ima i burmanski piton koji može biti dugačak preko sedam metara. Plijen hvataju ugrizom, a potom ga ubijaju omatanjem i stezanjem tijela oko njegova. Nakon toga plijen gutaju cijeli u jednom zalogaju.

Lav, za razliku od ostalih mačaka, živi u čoporu. Zajednički lov lavovima povećava vjerojatnost da će plijen biti uhvaćen. Usprkos tome tek im svaki treći pokušaj donosi uspjeh. Glavni razlog za to je činjenica da lavovi nisu dobri trkači. Mogu trčati oko 60 km/h najviše 200 do 300 metara. Naime, lavovi imaju mala pluća i srce, pa ne mogu izdržati velik napor koje zahtijeva lov na zebre, antilope i bivole. Zbog toga se plijenu moraju približiti na tridesetak metara, ali sve pada u vodu ako vjetar promijeni smjer pa njihov miris odnese lovini.

Još više detalja i zanimljivih činjenica o apetitu čovječje ribice i drugih grabežljivaca posjetitelji mogu doznati 18. i 19. siječnja u Zoološkom vrtu Grada Zagreba gdje se održava edukativni program Egzotična zima.

Datum objave: 16.01.2020.