razgovor s povodom

Zoran Škugor jedan je od najpoznatijih i najcjenjenijih hrvatskih estradnih i glazbenih menadžera koji je zaslužan za uspješne karijere mnogih poznatih glazbenika kao što su: Doris Dragović, grupa E.T. i Vanna, Ivana Banfić, Toni Cetinski, Nina Badrić, Sandi Cenov i drugih. Također, zaslužan je i za stvaranje popularnog Cro dancea početkom 90-ih. Nedavno je Škugor otvorio svoju dušu na HKR-u.

Zoran Škugor jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih hrvatskih estradnih i glazbenih menadžera koji je zaslužan za uspješne karijere mnogih poznatih glazbenika kao što su: Doris Dragović, grupa E.T. i Vanna, Ivana Banfić, Toni Cetinski, Nina Badrić, Sandi Cenov i drugih. Također, zaslužan je i za stvaranje popularnog Cro dance početkom 90-ih. Škugor je na hrvatskoj glazbenoj estradi uveo prepoznatljiv izričaj, zvuk i kvalitetu domaće glazbe. Bio je osnivač i vlasnik diskografske kuće pod nazivom “ZG Zoe Music”.

Često razvikani pjevači dolaze predstaviti neku svoju pjesmu, tekstopisci rijetko, skladatelji ponekad, a Ljudi iz sjene, poput menadžera vrlo su važni za glazbenu produkciju. No, koliko je Zoran Škugor zapravo čovjek iz sjene kada za njega mnogi znaju? U uvodu emisije Zoran Škugor rekao je da bi mogao reći da je na početku njegove karijere bio čovjek iz sjene jer su tada bili istureni prije svega izvođači. “Izvođači su uglavnom bili glavne zvijezde, a kasnije, nastankom Republike Hrvatske došlo je do općeg “kaosa” u glazbenoj strukturi i uvidio sam da moram to podići na viši nivo i da više to po starom načinu rada kao što je bila organizacija koncerata, kontroliranje marketinga tih koncerata i medija, ne može ići. Kao dijete naslušao sam se američke i europske glazbe, a to slušanje mi je bio poticaj da hrvatsku glazbu približim zapadu do maksimuma jer su mnogi naši klinci tada početkom devedesetih su slušali stranu glazbu preko MTV-a”, rekao je Škugor.

“Sto metara od moje kuće u centru Šibenika je crkva sv. Ivana. Tu sam zajedno sa svojom braćom odlazio na misu i vezao sam se uz crkvu svake nedjelje pa mi je u jednom trenutku vlč. koji je slavio misu prišao i pitao me bih li ja bio ministrant i da pomažem tijekom mise. Tako sam postao ministrant, a nakon toga odlazio sam i na vjeronauk u drugu crkvu gdje je u dvorani na katu bio stol za stolni tenis. Nakon nekoliko mjeseci don Ante Marinov me odveo u stolnoteniski klub jer je vidio da imam talent i tamo sam ozbiljno počeo trenirati stolni tenis. U tom klubu su se svake subote i nedjelje održavale plesne večeri”, prisjeća se Škugor.

“Radeći u garderobi naslušao sam se glazbe koju su svirali da bih nakon zarade na garderobi počeo naručivati ploče od šibenskih pomoraca.” Nakon što je klub prestao zarađivati od plesnih večeri bilo je pitanje što i kako dalje. No, Zoran Škugor predložio je da uz mikrofon i iznajmljeni razglas, pojačalo i gramofon te dobru kolekciju ploča koju je tijekom tih godina sakupio, može biti DJ. “Tako je sve krenulo”, rekao je.

Zanimljiva je poveznica koja je pratila Zorana Škugora u nastanku njegove karijere, za koju kaže da je osjećao da ga Bog prati. Sve je počelo njegovim ministriranjem, zatim vjeronaucima u novoj župi i početaka treniranja stolnog tenisa, a potaknuto vlč. Marinovom te radom na garderobi i naposljetku početak glazbenog angažmana kao DJ-a. “Nakon gotovo četrdesetak godina u tu istu crkvu sv. Ivana gdje sam započeo ministrirati, inicirao sam vrhunski koncert klasičara, našega Gorana Končara, velikog svjetskog violinista. Htio sam da se baš u toj crkvi održi taj koncert”, posvjedočio je Škugor.

Kada se govori o menadžerskom poslu ljudi često misle da je menadžer organizator koncerata, ali on je mnogo više. Organizacija koncerata je samo tek prvi korak. Zoran Škugor je u nastavku objasnio kako je prije ta organizacija tekla. “Netko je tada prije mene odrađivao medije, a ja sam došao na gotovu reklamu. Kasnije sam to prenio na sebe u širenju posla i tako sam imao kontrolu posla što se tiče šoubiznisa sa izvođačima. Današnji menadžeri su bukeri, zovu izvođača i pitaju cijenu i termin, ako mogu preprodaju dalje ili uzmu određeni postotak od izvođača. Oni de facto kupuju termine, preprodaju ga vlasniku kluba ili lokalnom menadžeru u gradu gdje zovu i to je koncert. Ja sam se izdigao iznad toga”, rekao je Škugor.

O svojoj suradnji s Oliverom Dragojevićem progovorio je u nastavku. “Jednog sam dana, tijekom večere sa svojim prijateljem čuo strašnog pjevača, po mojim tadašnjim kriterijima. Naime, većina repertoara bila je Tom Jones, Steve Wonder, Ray Charles što me iznenadilo i oduševilo, pogotovo da taj isti pjevač može promijeniti način pjevanja i pretvoriti svoj vokal u nešto drugo. Prišao sam mu i predstavio mu se. Rekao je da pjeva za 800 maraka mjesečno. Pitao sam ga bi li želio pjevati za 800 maraka po danu? Nakon četiri dana smo potpisali ugovor na tri godine. Četiri mjeseca nakon potpisanog ugovora, Oliver je bio najpopularniji zabavni pjevač u Jugoslaviji, ali uvijek mi je u glavi bio njegov Tom Jones, Wonder i Charles pa smo u zimskim mjesecima na turnejama tražili kazališta koja su manja gdje bi on bio na klaviru i pjevao samo taj repertoar. Bilo je to guštiranje i za mene i za njega”, podijelio je Škugor iskustvo rada s Oliverom Dragojevićem.

“Pomislio sam da nešto tu škripi i da nešto nije u redu. Nitko se u to doba nije bavio jednom osobom da joj se posveti. Toga nije bilo. Menadžeri su bili vrlo malo iskorišteni. Ja sam pak, odlučio investirati u svoju viziju. Prodao sam zabavu koju sam kao klinac radio u klubu i kasnije to pretvorio u veliku priču”, istaknuo je Škugor.

Kako se susreo s Dinom Dvornikom progovorio je u nastavku. “Dino Dvornik u prvih šest mjeseci prodao je samo 2000 primjeraka svojeg albuma. U jednoj bivšoj šibenskoj diskoteci koju su preuredili vidio sam da je narod skočio na plesni podij uz pjesmu o nekakvom “slonu“. Pitao sam prijatelja koji je bio kraj mene tko to izvodi na što mi je rekao da je to Dino Dvornik. Bila je to odlična dance pjesma i uskoro smo se s Dinom vidjeli u Zagrebu. Tamo smo se dogovorili da će on prijeći u Zagreb. Snimili smo i jednu emisiju s Dinom snimajući po Zagrebu. Emisija je završila snimkom njegova koncerta iz zagrebačkog Saloona. Ta emisija je emitirana u JRT terminu u tadašnjoj Jugoslaviji. Dino je nakon dva mjeseca prodao 50 tisuća albuma”, istaknuo je Škugor.

“Došao je Gibo u Zagreb sa gotovim albumom i odveo sam ga u Jugoton. Tamo su rekli da im to nije to i da oni ne bi to izdali. Razmislite još jedan dan, rekao sam, doći ću sutra ponovno. Ovo je strašan kantautor, a vi odlučite što hoćete! Sutradan su mi rekli da će izdati njegov album”, kazao je Škugor.

Svi znamo za Cesaricu koja je postala velika pjesma zahvaljujući interpretaciji Olivera koji je tu pjesmu otpjevao zaista sa dušom, ali rijetki znaju da je pjesmu napisao Gibonni, a još rjeđi da iza te pjesme stoji krasan aranžman koji je napravio Stipica Kalodjera. Ta pjesma bila je na Melodijama Jadrana i ništa se nije dogodilo, međutim, nakon 6 mjeseci dogodio se – Zoran Škugor! “Pjesma je eksplodirala za vrijeme koncerta na stadionu Dinama gdje su pjevali Oliver i Gibonni. Da je tu pjesmu otpjevao Cetinski, otišao bi u skroz neke druge vode”, rekao je Škugor.

Zoran Škugor krenuo je s vlastitom nakladničkom kućom “ZG Zoe Music” jer je vjerovao u talente s kojima se susretao.

Pjesma 23.prosinac i Škugorova osobna priča

“Prva ideja je bila da se pjesma (1994.)  posveti mrtvim ženama koje su poginule u Domovinskom ratu. Tada sam radio u Esplanadi gdje se sakupljao novac poginulih žena imotske krajine. Oko 260 žena iz tog kraja je poginulo u ratu.

…”Samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane i da Bog će mi dati snage preživjet te dane…”

“Tad mi je pala napamet pjesma 23. prosinac. Jednom prilikom vraćali smo se iz Primoštena u Šibenik, a meni su nedostajale dvije pjesme da završimo Tonyev album. Tema je bila mrtva žena. Trebalo je napisati tekst pa sam dao početak: Dva sata iza ponoći. Poziv iz bolnice. Tu je nastao početak pjesme. Imam životnu priču jer su mene 2 sata iza ponoći iz Šibenika nazvali da mi je majka umrla. Sve ostalo je bila varijacija na temu”, posvjedočio je Zoran Škugor u novoj emisiji HKR-a, urednika Slavka Nedića – Ljudi iz sjene.

Autor: CroExpress, HKR Datum objave: 13.10.2021.