Autor: Zoran Stupar
Ostati ili otići, dvojba je mnogih koji u Hrvatskoj ne mogu pronaći posao ili su općenito nezadovoljni situacijom. Mi smo pokušali situaciju pogledati s pozitivne strane i potražili pet razloga zašto u 2015. ostati u Hrvatskoj.
Hrvatska je sigurna zemlja. Hrvatski iseljenik u Njemačkoj nedavno se na društvenim mrežama požalio da su ga u mračnoj ulici sačekala tri imigranta i pod prijetnjom hladnim oružjem oteli novčanik i mobitel. Hrvatska je još uvijek sigurna zemlja. Potvrdila nam je to i Mariana Campera, Hrvatica koja je iz rodne Argentine došla u Hrvatsku. ‘Čovjek u Hrvatskoj može hodati ulicom u bilo koje doba, ne mora paziti. U Argentini kad hodaš stalno moraš gledati prati li te netko, skriva li se netko negdje. Pogotovo u većim gradovima, ali sad je krenulo i u manjim mjestima zbog lošeg ekonomskog stanja. Meni su u dva tjedna ukrali tri mobitela. Voziš se u busu ili metrou, potražiš mobitel i nema ga. Lopovi su užasno vješti. Odeš u kino, nazovu tvoje roditelje i kažu im da su im oteli dijete. A ti se ne javljaš jer si u kinu…’
Kapitalisti su kapitalisti – bilo u Hrvatskoj, bilo u inozemstvu. Hrvatica koja je otišla u Njemačku nedavno nam se požalila da je ondje radila samo dva mjeseca. Dogovorila je plaću od 800 eura za šest sati rada dnevno. Na kraju je radila 16 sati dnevno. Kad je stigao dan isplate plaće, plaća joj je bila dvostruko manja od dogovorene. Okrutni kapitalizam zapanjio je i Davora Anića, mladića koji je ‘zapalio’ za New York. ‘ Za razliku od Hrvatske, američka okrutnost je bila i ostala zapanjujuća. Neokapitalističko društvo od svega je napravilo biznis pa tako i od traženja posla. Ako niste dovoljno oprezni završit ćete sa plaćanjem agencijama za traženje posla koje su toliko slatkorječive da vas u trenutku zavedu. Nakon svega zaključite da je, kao i domovini, potrebno poznavati ljude koji vas mogu preporučiti jer toliki broj ljudi koja živi u ovom gradu izaziva vrlo niske porive, sve u svrhu postizanja cilja. Ili, kako bi naš narod rekao, preko leševa do cilja.’ Naravno, nisu svi poslodavci takvi. Ali može vam se dogoditi da naletite na nekog tko će vas podsjetiti na vašeg hrvatskog ‘gazdu’.
Depresija i nostalgija okrutni su suputnici. ‘Živim i radim u Njemačkoj već šest mjeseci. Tu sam došao sam bez ikakve pomoći prijatelja, obitelji i slično. Posao sam si našao preko net-a i radim kao IT. U ovih šest mjeseci što sam tu stekao sam par prijatelja uglavnom naših Hrvata i par Nijemaca. No uglavnom, okolnosti su takve da se ne viđamo baš često, većinom samo vikendom. Kad dođem s posla ne znam kud bi sa sobom, ne volim baš provoditi vrijeme sam, više sam za druženje i slično. Kad sam sam u stanu osjećam se tako bezvoljno i depresivno i plus što još uvijek živi duh prošlosti u meni, konstantno mislim na bivšu djevojku i sve što se dešavalo dok sam bio u Hrvatskoj. Nikako da se riješim tog duha prošlosti koji je u meni’, požalio se jedan iseljenik. Depresija i nostalgija udaraju kad najmanje očekujete.
BDP će (valjda) rasti. Da, The Economist nas je nedavno svrstao među 15 najsporije rastućih ekonomija na svijetu u 2015. godini. No, ipak – rastućih. Predviđaju nam rast BDP-a od pola posto. I to će biti ugodno iznenađenje nakon konstantnog padanja BDP-a. Vladajući su, osim toga, obećali mladima da će im najkasnije godinu dana nakon završetka fakulteta ponuditi (nekakav) posao. I nezaposlenost je u 2014. smanjena u odnosu na 2013. za 16. radnih mjesta. Nadajmo se da je riječ o početku trenda, umjesto o iznimci.
Hrvati su željni promjena. I nešto su poduzeli u vezi toga. Prvi put nakon dugo vremena Hrvati su iskazali svoje nezadovoljstvo davši 300.000 glasova mladom predsjedničkom kandidatu koji je utjelovio sve one nezadovoljne ekonomskom situacijom u zemlji, posebice mlade, koji najviše odlaze u inozemstvo. Na nama je da Hrvatsku mijenjamo jer to neće učiniti nitko za nas. Ako svi odu van, neće je imati tko mijenjati. Je li 2015. godina u kojoj ćemo se prestati samo žaliti i bježati i prisiliti političke elite da rade u korist običnih ljudi?
Datum objave: 07.01.2015.
