Autor: CroExpress
Danas je dan kada se sjećamo dragih nam pokojnika. Mi smo se odlučili prisjetiti onih koji su ostavili velik i neizbrisiv trag među Hrvatima u iseljeništvu – svećenika. Nažalost, nemoguće je poimence nabrojati svakog zaslužnog, ali oni znaju da mislimo na njih – sve!
Vlč. Ivo Čalušić
U bolnici u njemačkom gradu Hannoveru, 21. prosinca 2011. godine preminuo je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Ivo Čalušić, voditelj Hrvatske katoličke misije u Bremenu.
Vlč. Ivo Čalušić rođen je u mjestu Grebnice (tada župa Domaljevac) u bosanskoj Posavini, 15. listopada 1936., kao sin Pave i Anđe r. Dominković. Za svećenika je zaređen 2. svibnja 1965. godine u Sarajevu kao član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Godine 1989. primljen je među dijecezanski kler Vrhbosanske nadbiskupije. Od 1989. do 1991. godine pastoralno je djelovao u njemačkoj nadbiskupiji München-Freising, a od 1991. do svoje smrti vrši službu voditelja Hrvatske katoličke misije Bremen na teritoriju biskupije Osnabrück.
Prema svojoj posljednjoj želji, pokojni svećenik Čalušić ukopan je u svećeničku grobnicu na sarajevskom groblju Bare.
Fra Bernardin Dukić
U četvrtak, 30. kolovoza 2012., u 79. godini života, 55. redovništva i 53. svećeništva okrijepljen svetim sakramentima blago u Gospodinu preminuo fra Bernardin Dukić, član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.
Fra Bernard je rođen 28. travnja 1934. godine u Košutama gdje je završio i osnovnu školu. U Sinju je pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju. Svečane zavjete položio je u Makarskoj 8. prosinca 1957. godine. Sveti red primio je 3. srpnja 1960. u Imotskom.
Fra Bernard je vršio službu župnog vikara u Metkoviću, a službu župnika u Otoku. U Frankfurt odlazi 1965. godine i ostaje do 1997. godine. U početku je bio osnivač i voditelj misije u Frankfurtu (1965.-1971.). Od 1972. do 1997. godine bio je naddušobrižnik i delegat braće u Njemačkoj. Bio je definitor Provincije (1973.-1976.). U Kninu je vršio službu gvardijana, župnika i dekana (1997.-2000.), a zatim je bio na Sumartinu samostanski vikar godinu dana. U Sinj dolazi 2001. godine gdje je vršio službu ispovjednika.
Pokopan je u Sinju.
fra Stipe Čirko
U nedjelju, 28. listopada 2012. godine, u 49. godini života preminuo je fra Stipe Čirko, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koji je vršio službu voditelja HKM Köln. Fra Stipe je rođen 11. listopada 1964. godine od oca Mate i majke Ljubice u Rašeljkama. U novicijat je stupio 7. srpnja 1984., a svečane zavjete je položio 4. listopada 1989. Za đakona je zaređen u Splitu 7. srpnja 1991., a za svećenika 28. lipnja 1992. Službu župnog vikara vršio je u Sinju od 1992. do 1998. godine. Od 1992. do 2008. vršio je u Sinju i službu vojnog kapelana. Od 2008. do 2011. u Berlinu je vršio službu dušobrižnika. Godine 2011. postao je voditelj HKM Köln. Fra Stipe je bio definitor od 2006. do 2009. godine.
Kada je fra Stipe Čirko nakon tri godine dušobrižništva u Berlinu, otišao iz Berlina 2009. u novu HKM Köln, bio je to odlazak svećenika kojega su vjernici voljeli. Pokopan je u Imotskom.
Don Ivan Barišić
Dugogodišnji dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji Kassel Ivan Barišić, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije, nakon teške bolesti preminuo je 12. veljače 2013. u bolnici u Kasselu.
Najstarije dijete u obitelji od pet braće i jedne sestre u oca Ante i majke Zore r. Šimić, Ivan je rođen 10. kolovoza 1950. u Drinovcima, gdje je pohađao osmogodišnju školu (1957.-1965.), a sjemenišnu gimnaziju u Subotici (1965.-1969.). Vojnu je obvezu služio u Karlovcu (1969.-1971.), filozofsko-teološki studij pohađao u Sarajevu (1971.-1977) s diplomskom radnjom o Hipolitu Rimskom.
Đakonsko je ređenje primio u Sarajevu 15. lipnja 1975., a red mu je prezbiterata podijelio biskup Petar Čule u Jarama, 29. lipnja 1976.
Svećeničke službe: Od 1977. do 1985. djelovao je u Buhovu, Grabovici, Rotimlji, Gracu i Gabeli Polju u Hercegovini, a onda je poslan u hrvatsku inozemnu pastvu u Njemačku. Kao suradnik djelovao je na više mjesta do 1991., a samostalno radi u Hrvatskoj katoličkoj zajednici u Kasselu do smrti.
Pokopan je u Drinovcima.
Mons. Vladimir Stanković
U subotu 11. srpnja 2015. u 86. godini života i 60. godini svećeništva preminuo je u Svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu umirovljeni svećenik Zagrebačke nadbiskupije, kanonik i dugogodišnji suradnik trojice kardinala mons. Vladimir Stanković.
Mons. Stanković rođen je u Kutini 24. veljače 1930. godine. Pučku je školu polazio u rodnom gradu, a Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je 1949. godine maturirao. Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu studira od 1949. godine uz stanku za vrijeme odsluženja vojnoga roka (1952.-1954.). Diplomirao je 3. veljače 1957. godine.
Za svećenika ga je 29. lipnja 1956. godine u zagrebačkoj katedrali zaredio nadbiskup Franjo Šeper, a mladu je misu imao 15. srpnja u Kutini. Službovao je kao kapelan od 1957. godine u župi Uzvišenja sv. Križa u Sisku, a u tom je gradu 1961. godine imenovan župnikom novoutemeljene župe Pohoda BDM. Od 1963. do 1968. bio je nadbiskupski tajnik i bilježnik NDS-a. U Rimu je pratio nadbiskupa Šepera na Drugome vatikanskom koncilu. Bio je i član Uprave-direktorija vjerskih novina Glas Koncila.
Godinu dana obnašao je službu župnika župe sv. Blaža u Zagrebu. Od 1969. do 1999. ravnatelj je dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, a u isto je vrijeme i tajnik i voditelj Ureda Vijeća BK-a za hrvatsku migraciju. Od 1970. do 1975. bio je član Vatikanskoga ureda “Consilium superius pro migrationibus”. Papa Pavao VI. dodijelio mu je 1973. godine naslov monsinjora.
Mons. Stanković bio je predstavnik BKJ-a pri Međunarodnoj komisiji za migracije u Ženevi od 1975. do 1989., a od te godine sljedećih deset godina bio je “Ecclesiastical assistant” pri ICMC u Ženevi, na što ga je imenovalo Državno tajništvo Svete Stolice.
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu bio je predavač (1989.-2000.) u predmetu “Theologia pastoralis migrantium”. Kanonikom magistrom Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga imenovan je 21. travnja 1988. Bio je i predsjednik Središnjega odbora Caritasa BKJ-a (1989.-1993.), predsjednik Hrvatskoga Caritasa (1993.-1998.), član Upravnoga vijeća izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost (1994.-2011.), član Upravnoga vijeća dječjega vrtića “Sunce” u Đulovcu (1995.-2005.), član Upravnoga vijeća klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu (1993.-2000.), predsjednik Upravnoga vijeća “Ljekarne Diakonia” Hrvatskoga Caritasa, član Upravnoga vijeća Hrvatskoga Caritasa, generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije i moderator Nadbiskupskoga duhovnoga stola (1998.-2006.), predsjednik Odbora za gradnju Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu (1998.-2005.), predsjednik Odbora Zagrebačke nadbiskupije za doček pape Ivana Pavla II. (1998.), kao i član raznih upravnih tijela Zagrebačke nadbiskupije: Zbora savjetnika, Prezbiterskoga vijeća, Ekonomskoga vijeća, Povjerenstva za kulturna dobra, Odbora za sakralnu umjetnost, Odbora za obnovu katedrale, Odbora Doma sv. Josipa (1998.-2006.). Kanonikom kustosom Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga imenovan je 12. prosinca 2005. Godine 2006. imenovan je sudcem u kauzi beatifikacije službenice Božje Marice Stanković, a 2007. voditeljem Ureda za vezu s rimskom postulaturom u kauzi Bonifacija Pavletića o kojemu je objavio knjige i letke. Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa imenovao ga je generalnim tajnikom Hrvatskoga ogranka Svjetske konferencije religije za mir.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je 1996. godine Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske. Papa Ivan Pavao II. dodjeljuje mu 19. studenoga 1999. odličje “Pro Ecclesia et Pontifice”. Godine 2008. primio je Nagradu za životno djelo Grada Kutine.
Kroz gotovo trideset godina (1970.-1999.) prati naše biskupe, a najviše kardinala Franju Kuharića na pastirskim pohodima hrvatskim iseljenicima u SAD-u i Kanadi (15 puta), u Australiji (8), u Južnoj Africi (4), te po dva puta u Novom Zelandu i zemljama Južne Amerike. U zemljama Zapadne Europe bio je svakoga mjeseca. Za njegova upravljanja Hrvatskom inozemnom pastvom osnovano je u cijelom iseljeništvu 110 novih misija.
Za svoje studente predmeta o pastoralu selilaštva izdao je više prevedenih knjiga s područja pastorala selilaca, a najvažnije mu je djelo enciklopedijskoga izdanja zbornika “Katolička Crkva i Hrvati izvan domovine”. Nakon smrti kardinala Kuharića objavio je petoknjižje “Kardinal Kuharić u hrvatskom iseljeništvu” koje prati zagrebačkoga nadbiskupa po svim kontinentima. Na stotine članaka i reportaža o Hrvatima izvan domovine objavio je u Glasu Koncila, Kani i drugim vjerskim listovima.
Jedan je i od utemeljitelja Zaklade za stipendiranje studenata Sisačke biskupije koja nosi ime sluge Božjega Ivana Bonifacija Pavletića.
Fra Ivan Posilović
Okrijepljen svetim sakramentima u Regensburgu je u nedjelju, 9. kolovoza 2015. g. u 62. godini života, 44. redovništva i 34. svećeništva preminuo fra Ivan Posilović,OFM (1954. – 2015.), član Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda. Posljednji ispraćaj održan je u Regensburgu.
Datum objave: 02.11.2015.
