Autor: Fra Tomislav Dukić
Bogu se ne žuri, jer je Bog izvan vremena. Bog nema sata, jer je vječan, oduvijek i bit će u vjeke vjekova. Mi imamo sat, pa bi bilo dobro da pogledamo nekad koliko je sati. Mislim, bilo bi dobro da pogledamo jesmo li ikada iz ovoga zemaljskoga prešli u nebesko, iz prolaznoga u vječno, iz ljudskoga u božansko.
Ako ne znamo kako ćemo, idimo putom kojim je išao Isus. On je izišao od Boga i postao čovjek, on je izišao iz ljudskoga i prešao u božansko. On je iz zemaljskoga prešao u nebesko. Mi smo dobili priliku da prohodamo svijetom u ovoj kutiji koja se zove tijelo. Kutiju će odnijeti bura i nevrijeme, zgazit će je smrt.
Pitanje je što će iz nje izići? Pitanje je što će ostati od onoga što je došlo od Oca, iz neba. Hoće li se išta vratiti Njemu ili će otići u vječnu propast. NIJE NEVAŽNO KAKO ŽIVIMO, ŠTO MISLIMO I ŠTO RADIMO NA OVOJ KRATKOJ DIONICI PUTA, DOK SMO U KUTIJI.
Neki ludo misle da su moćnici, da imaju svu vlast, da će oni dijeliti pravdu, da će oni oblikovati svijet. NEĆETE! Bezbošci će nestati u vječnoj propasti, a pravednici će sjati kao nebeski svod. ‚Pravednici će prati noge u krvi bezbožaca‘ (Ps 58).
Neće pravednici prolijevati njihovu krv, nego bezbošci sami svoju u svom bezumlju i bezbožnosti, a tako će nanositi bol i štetu drugima. To su naime učinili u mnogim ratovima, kojih se mi sjećamo, ali i onim kojih se ne sjećamo, ali nam ih je povijest prenijela. Papa govori o Trećem svjetskom ratu. A mi u svojoj Europi osjećamo miris ili bolje rečeno smrad njegov, zbog bezboštva, zbog nepravdi.
GODINA MILOSRĐA NEKA OTVORI VRATA NEBA ZA NAS, A MI DA SVOJE KUTIJE USMJERIMO NA PUTU PREMA TIM VRATIMA. Jer to je put spasenja, mira, pravednosti, radosti.
Datum objave: 09.12.2015.
