Autor: CroExpress/Župa Cernik
Veliki tjedan je vremensko razdoblje od Cvjetnice do Uskrsa. Dani u Velikom tjednu su vrijeme kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i događanja u njemu. Uz neizostavnu svetu ispovijed pravi će se kršćanin pripremiti za blagdan Uskrsa značajnim obredima Svetoga Trodnevlja.
Veliki tjedan počinje Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje.
Najčešće ujutro na Veliki četvrtak, održava se u sjedištu biskupije misa posvete ulja na kojoj se blagoslivlja ulje za svetu potvrdu, bolesničko pomazanje i katekumene. Uvečer na Veliki četvrtak obilježava se sjećanje na Posljednju večeru i ustanovljenje Euharistije i svećeništva te obred pranja nogu. Nakon obreda slijedi klanjanje Euharistijskom Isusu do 24 sata.
Na Veliki petak nema svete mise. Evanđeoskim navještajem muke i klanjanjem križu obilježava se sjećanje na Isusovu muku i smrt na križu.
Velika subota je dan tišine, do Vazmenog bdijenja, subotu navečer, koje je vrlo bogato obredima. Nakon obreda svjetla slijede čitanja, krsna obećanja te Euharistija.
Na Uskrs se slavi Isusovo uskrsnuće i pobjeda nad grijehom i smrti. Uskrs je najstarija i konstitutivna svetkovina kršćanske zajednice.
Stari su hrvatski pisci Uskrs nazivali Vazmom, što je izvedenica od grčke riječi ‘azima’- koja doslovno znači ‘beskvasni kruh’, a skraćeno se upotrebljava za židovsku Pashu, kojoj je Krist dao novi sadržaj svojom smrću i svojim uskrsnućem.
Često se može čuti u ovom vremenu liturgijske godine izraz ‘vigilija’. Sv. Augustin je tako nazvao Uskrsno bdijenje, a doslovno znači ‘majkom svih bdijenja’.
Naime, Kristova pasha – njegov prijelaz s ovog svijeta k Ocu po muci, smrti i Uskrsnuću – predmet je slavljenja nedjelje kao ‘malog Uskrsa’, ali i svih ostalih euharistijskih slavlja tijekom liturgijske godine koja se postepeno razvila upravo od Uskrsa.
Datum objave: 21.03.2016.
