Stari zavjet. Knjiga Sirahova, glava 10
Protiv oholosti
Ne budi kivan na svoga bližnjeg
ni zbog kakve nepravde
i ne čini ništa nepravedno.
7Mrska je oholost i Gospodu i čovjeku,
a nepravda je odvratna obojici.
8Vlast prelazi od jednog naroda drugomu
zbog nepravde, nasilja i novca.
9Što se toliko oholi prah i pepeo –
kad već za života ima crvljiva crijeva?
10Duga bolest srdi liječnika;
tko je danas kralj, sutra umire.
11Kad čovjek umre, baštini gnjilež,
grabežljive zvijeri i crve.
12Oholost počinje kad čovjek otpadne od Gospoda
i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja.
13I jer je početak oholosti grijeh,
tko se njoj oda, širi gnusobu.
Gospod ih zbog toga kažnjava čudesnim kaznama
i potpuno uništava.
14Gospod je srušio prijestolja silnika
i potlačene posadio na mjesto njihovo.
15Gospod je iskorijenio oholice
i posadio ponizne na mjesto njihovo.
16Gospod je porazio zemlje poganske
i razorio ih do samog temelja.
17Neke je od njih odveo i uništio
i zbrisao njihov spomen s lica zemlje.
18Oholost nije stvorena za čovjeka,
ni srdžba bijesna za rod ženin.
Datum objave: 22.09.2016.
