Autor: Zoran Stupar
Mariana Campera Hrvatica je rođena u Argentini. Dvije trećine života živjela je u Buenos Airesu. No, posjet zemlji predaka 1997. promijenio je sve; Mariana se zaljubila u Hrvatsku i ubrzo se preselila. Danas radi kao novinarka u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija, na Glasu Hrvatske, odakle izvještava o događajima u Hrvatskoj za španjolsko govorno područje. Izuzetno pozitivna osoba, Mariana je iz perspektive jedne Argentinke pokušala pojasniti zašto život u Hrvatskoj i nije toliko loš. Evo kojih sedam ‘mitova’ smo u razgovoru s njom propitali…
Mit prvi: Opuštena šetnja ulicom? Pa to je svugdje normalno. ‘Čovjek u Hrvatskoj može hodati ulicom u bilo koje doba, ne mora paziti. U Argentini kad hodaš stalno moraš gledati prati li te netko, skriva li se netko negdje. Pogotovo u većim gradovima, ali sad je krenulo i u manjim mjestima zbog lošeg ekonomskog stanja. Meni su u dva tjedna ukrali tri mobitela. Voziš se u busu ili metrou, potražiš mobitel i nema ga. Lopovi su užasno vješti. Odeš u kino, nazovu tvoje roditelje i kažu im da su im oteli dijete. A ti se ne javljaš jer si u kinu…’
Mit drugi: Hrvati su optimisti. Jesu – kad je riječ o sportu, onda uvijek pucamo na naslove svjetskih prvaka. Što se svega ostalog tiče…
‘Južnoamerikanci razmišljaju pozitivno. Čim razmišljaš pozitivno, vidiš i druge mogućnosti. Ljudi kod nas vole previše kukati umjesto da promijene ono što im ne odgovara. Lakše je čekati da netko nešto poduzme za njih. Jasno, situacija je teška, ima ljudi koji rade i ne ide. Ali ima i puno onih koji samo kukaju, a ne poduzimaju ništa da im bude bolje. Znam dečka koji je skupio novac da bi došao živjeti u Hrvatsku, čisteći bazene susjedima.’
Mit treći: Bolje je ne glasati na izborima, tako mogu kukati dovijeka kako nitko i ništa ne valja. ‘U Argentini moraš izaći na izbore jer si obvezan zakonom. To je tvoja građanska dužnost. Ljudi ovdje ne izađu na izbore, a onda govore protiv onih koji su izabrani. Ako dopuste da ti koji su, kako se to u Hrvatskoj kaže, ‘svi isti’, budu stalno na vlasti, onda što očekivati. Glasovanje bi i tu trebalo biti građanska dužnost. Možda ružno zvuči, ali ljudi kao da nisu spremni za demokraciju. u Argentini, ako ne glasaš, dobiješ novčanu kaznu.’
Mariani su u Buenos Airesu ukrali tri mobitela u dva dana (foto: freeimages.com)
Mit četvrti: Hrvati nemaju slobodnog vremena. ‘Kad sam došla prvi put u Hrvatsku 1997., hodala sam gradom i pitala se tko ovdje uopće radi. Dok nisam i ja ušla u štos. I sama sada nađem rupe za kave. Ljudi u Hrvatskoj imaju vremena za obitelj, prijatelje, otići sa djecom u park. U Argentini se to jako rijetko viđa. Ja sam oca kao mala vidjela samo vikendom. Ovdje čitave obitelji u 5 popodne idu u šetnju. A i Argentincima, kao i Hrvatima, obitelj znači sve.’
Mit peti: Hrvatska bi se trebala ugledati na Argentinu po pitanju ekonomije. ‘Ekonomska situacija u Argentini je jako neizvjesna, čeka se što će se dogoditi. U osam mjeseci paralelni tečaj dolara je tri puta porastao. Službeni je još uvijek nizak kako bi se i dalje mogli financirati, kako ne bi bilo teško vraćati dugove. Argentina je izgubila državne rezerve. Kad je Menem došao na vlast 1990.-e, rasprodao je sve i ljudi su dobro živjeli. Sad je to došlo na naplatu. Mjere Cristine Kirchner pokušavaju oživjeti industriju, ali uvela je restrikcije uvoza i izvoza. Jedan moj prijatelj proizvodio je kotače i izvozio ih u Europu, sad to više ne može. Ljudi se boje trošiti. Moji sada jako teško žive, majka ima zlatarnu u centru grada i jako loše ide. Ponekad ljudi ni ne prošeću kraj nje, kamoli da kupe nešto. Otac je u mirovini, ali je prisiljen raditi jer od mirovine ne može platiti ni zdravstveno osiguranje. ‘
Mit šesti: Treba pobjeći glavom bez obzira iz Hrvatske jer je trava drugdje uvijek zelenija. ‘2001.-e, kad je Argentina prvi put bankrotirala, ljudi su počeli odlaziti u Italiju i Španjolsku, jer su Argentinci uglavnom njihovi potomci. Na kraju je kriza došla u Europu i pokušavali su se vratiti. A nisu imali novca ni za kartu, jedva su preživljavali, a sad žive na socijalnoj pomoći. A Hrvati sad pokušavaju otići… ‘
Mit sedmi: Tramvaji su totalno bezveze. ‘Prosječan Argentinac oduševio bi se tramvajima. Tramvaji su distikntivno obilježje Zagreba. Kad mi je prijateljica prvi put došla u Hrvatsku, vozila se svim linijama, u svim smjerovima, čisto da upozna grad. Oduševili su je. Tu je i arhitektura. Južnoamerikanci obično ne znaju što ih čeka u Zagrebu. A kad dođu vide da ima super povijest, da je sve čisto, nema smeća po ulici. To bi prvo primijetili. Isto tako bi bilo kad bi došli u hrvatske obalne gradove, pogotovo ove sa starom jezgrom. A oduševljava ih i more. Tamo su navikli na ogromne dugačke pješčane plaže s velikim valovima, a kad više naše prozirno more, ostanu oduševljeni.’
Datum objave: 11.10.2014.
