Autor: CroExpress/Laudato.hr
Na Veliku subotu, Crkva u tišini i molitvi kod groba čeka Gospodina. Vjernici pojedinačno ili roditelji s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti ‘Isusov grob’. Oltar ostaje simbolično nepokriven, misa se ne slavi niti se pričešćuje.
U subotu navečer, slavi se Vazmeno bdijenje. Crkva je u iščekivanju Isusovog uskrnuća. Današnje bdijenje slavi se u večernjim satima kako bi se mogla uskrsna svijeća s trostrukim usklikom Svjetlo Kristovo unijeti u crkvu u trenutku kada je u crkvi potpuni mrak kako bi plamen Uskrsne svijeće rasvijetlio mračne sile i unio svjetlo u današnji svijet.
To svjetlo simbolizira uskrslog Krista koji je za nas mučen, pokopan i uskrsnuo. Zato se čin bdijenja započinje na Veliku subotu kada padne noć, a mora završiti prije zore.
Služba svjetla
U samoj crkvi ugašena su svjetla, a predsjedatelj pred crkvom blagoslivlja oganj kojim će biti zapaljena uskrsna svijeća. U uskrsnu svijeću predvoditelj slavlja ucrtava križ te ‘Alfu’ i ‘Omegu’, prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta, jer uskrsli Krist je početak i kraj svega stvorenoga.
Služba riječi je dugačka zato što su vjernici u starini željeli dočekati zoru uskrsnog jutra ‘razmatrajući divna djela što ih je Gospodin Bog svome narodu od početka činio, vjeran svojoj riječi i obećanju’, kako se navodi u Rimskom misalu, a samo krštenje dijelilo se u zoru i liturgija je završavala euharistijskom službom.
Euharistijska služba u Vazmenom bdijenju vrhunac je Kristove prisutnosti u ovoj noći nakon što smo ga doživjeli prisutnog u simbolu uskrsne svijeće, preko prisutnosti u riječi te u krštenju.
Datum objave: 31.03.2018.
