Autor: fra Zvonko Tolić
Ovdje smo, Bože
Tako je bila Tvoja volja jednom davno kad je moj narod tražio novo sunce. Komadići Domovine satkani od suza, muke, iščupanog korijena našli su se u tuđini, u nepoznatom, s velikom nadom da će nova zora brzo svanutI. Naša ognjišta što se polagano gase, želimo opet da nam vatrom svijetle, da nam suza pođe kad na put moramo, čekajući nova jutra i sanjajući naše snove. I tako već 60 ljeta Tebe slavimo, jezik naš i običaje čuvamo, domu se nadamo. Ovdje u drugoj nam domaji, što nam srce otvori, što nas primi kao svoje i što razumije ono što jesmo. Zahvalni Tebi i Crkvi ovoj, jesmo što jesmo, svoji i Tvoji.
Gradili smo naše danas i naše jučer, da nam budu u temelju našeg sutra. Ne želimo da nam kušnje budu jače od Duha Tvoga snagu što nam daje. Nek nas Tvoja ljubav grije, Kruh Tvoj hrani, za domaju vječnu da nas sprema. Nek nas pastiri naši vode Tvojim duhom puni, da nam vjera djecu hrani i ostanu ono što jesu: ponosni i prkosni kao znamen vjere svete.
Ne želimo da nam žića puti ugase plamen ognjišta naših i presuše izvore Jadra nam svetog. Zato nam zaštitu svoju daj kao stoljeća mnoga i godine ove. Sačuvaj nam plamen svete vjere, svaki naš korak brani da tvoja čista i na izvoru svetom voda okupa nas milošću svakom. Svaki naš dan dajemo u ruke Tvoje, za duše naše, za ono što je u nama Tvoje, da nosimo u sebi i kamen onaj i polja nam plodna, a sve više pusta i Velebita vilu i mora nam Zvijezdu, Mariju Majku što nas s neba štiti….
Hrvata, Bože, Ti nam budi spas! Baština smo tvoja – čuvaj nas!
Datum objave: 09.04.2018.
