Autor: Zoran Stupar
Željko Galić (43) u svibnju je preselio u Njemačku. Od početka kao ‘sezonac’, u samo nekoliko mjeseci napornim radom zaradio je neograničenu radnu dozvolu. Iz stana u kojem je živio s još petoricom radnika nedavno je preselio u obiteljsku kuću.
Željko je u svibnju ove godine odlučio otići iz Slavonskog Broda, ponukan lošom ekonomskom situacijom. Posao u inozemstvu počeo je tražiti preko interneta. Slao je zamolbe, vraćale su mu se odbijenice. Nakon nekoliko dana polako je počeo gubiti nadu, strpljenje ga je izdavalo. Ali jednog dana javio se na oglas objavljen u jednoj Facebook grupi…
– Čovjek mi je u kratkim crtama sve objasnio i proslijedio mi kontakt broj od vlasnika restorana. Moja sreća je da znam njemački pa sam odmah nazvao poslodavca. Sa njim sam oko pola sata razglabao na telefonu, i manje više smo sve dogovorili. Obećao mi se još javiti u subotu. Zvao sam ga u četvrtak – kaže Željko.
Uslijedilo je nespavanje, nervoza, kojekakva razmišljanja.
– Ta grupa je tada brojala preko 20 tisuća članova. Mislio sam si ‘Bože, koliko će ljudi zvati i pitati za posao, zašto bi onda između tolikog izbora mene baš izabrao’. I onda je došla ta subota. Ja nervozan i živčan, sjedim sa svojom ženom i pijem kavu. Velim ‘Eto, ne zove, ništa od posla, idemo tražit dalje.’ Samo što sam to izgovorio zazvoni telefon, i poslodavac zove da dogovorimo detalje mog dolaska.
Krajem petog mjeseca Željko se uputio u Eppingen u njemačkoj saveznoj pokrajini Baden Württemberg. Počeo je raditi 3. lipnja kao sezonac, zajedno s čovjekom koji je objavio oglas u Facebook grupi.
– Pitao sam ga koliko ljudi se javilo na taj oglas. Samo me pogledao i rekao ‘Ti si jedini koji se javio i nazvao gazdu’. Nisam mogao vjerovati da od 20.000 ljudi koji svakodnevno kukaju i traže posao baš nitko nije nazvao – priča Željko.
U kolovozu ga je tijekom godišnjeg odmora posjetila supruga koja još uvijek radi u Hrvatskoj. Nakon tri tjedna vratila se kući i Željko je ponovno ostao sam. U listopadu je tijekom kolektivnog godišnjeg odmora posjetio Hrvatsku, no ubrzo se vratio ‘gore’.
– Kada sam iz Hrvatske došao u stan u kojem je živjelo nas šest radnika, dočekalo me jako ugodno iznenađenje. Za vrijeme našeg godišnjeg gazda je podnio zahtjev za moju radnu dozvolu. Dobio sam je na godinu dana. Naravno, bio sam sretan – prisjeća se Željko.
Ubrzo nakon njega, Željko je prijavio i ženu. Nekoliko dana kasnije ona je dobila radnu dozvolu; i to neograničenu jer je laboratorijska tehničarka. Ukazala mu se i prilika da iznajmi obiteljsku kuću za relativno mali novac, nedaleko Eppingena, u mjestu Sulzfeld. To je i učinio. Preselio se u prosincu. Uskoro je i on dobio neograničenu radnu dozvolu.
– Žena mi daje otkaz u Hrvatskoj i ostaje do kraja siječnja odraditi otkazni rok. Početkom veljače dolazi kod mene. I nastavljamo sretno dalje, zajedno – oduševljen je Željko
Za kraj, tražiteljima posla savjetuje da budu uporni i ne odustaju nakon prvog negativnog odgovora. Onima koji bi željeli u Njemačku preporuča da uče njemački jer im engleski nije dovoljan.
Datum objave: 16.12.2014.
