Autor: Zoran Stupar
Od Hrvata koji odlaze na rad u inozemstvo često nam stižu lijepe i motivirajuće priče. No, kako su sudbine svih nas različite, različite su i priče onih koji napuštaju Hrvatsku trbuhom za kruhom. I nisu sve lijepe.
Junakinja naše priče majka je dvoje djece koja nas je zamolila za anonimnost. Kako kaže, želi upozoriti ljude da nije sve med i mlijeko, da se i njima ne bi dogodilo ono što se dogodilo njoj. Nakon sedam mjeseci bez plaće u Hrvatskoj, ona je odlučila trbuhom za kruhom poći na sjever. Odredište – Njemačka.
– Imam sestru i nećaka koji boluju od karcinoma. Ostavila sam sve u nadi da ću ovdje proći bolje – priča nam ova mlada žena.
Dogovorila šest sati, radila 16 sati!
U Njemačkoj je radila samo dva mjeseca. I to za hrvatske poslodavce. Dogovorila je plaću od 800 eura za šest sati rada dnevno. Treći dan, restoran je ostao bez kuharice koja se žalila na mobing. Naša sugovornica je bila prisiljena raditi i njen posao. Na kraju je radila 16 sati dnevno. Kad je stigao dan isplate plaće, plaća joj je bila dvostruko manja od dogovorene.
Gazdama je objasnila da za taj novac ne želi raditi toliko. Odgovoreno joj je da će razmisliti hoće li je ostaviti na poslu. No, njoj je prekipjelo i odlučila je pronaći nove poslodavce. Ali priča se zakomplicirala – njena bivša šefica saznala je gdje je tražila posao. Novim poslodavcima, kako nam kaže sugovornica, ‘napričala je svašta o njoj’. Oni su ubrzo odustali od njenog zapošljavanja. Našoj sugovornici nije ostalo ništa nego da se vrati u Hrvatsku.
– Eto kako sam prošla. Ne ostaje mi ništa nego da i dalje tražim i molim posao. Žao mi je svih ljudi koji tako prolaze, a ima ih – zaključuje svoju priču.
>>> Kradljivci snova: Joj, nije ti Njemačka što je nekad bila!
Datum objave: 18.12.2014.
