Autor: Z.S./Danas.hr
‘Odmah ću reći da bi sve ovo, moj dolazak u Australiju bio nemoguć da nije bilo dobro situirane rodbine mog supruga i naravno njihove dobre volje. Bez njihove pomoći dolazak, a osobito život bi bio nemoguć, a razlog tome je taj što smo mi na studentskoj vizi’, započinje priču o svom odlasku iz Hrvatske čitateljica Danas.hr. Ona se sa djetetom i suprugom uputila ‘Down under’.
Svoj odlazak u Australiju pojašnjava ‘u koracima:
‘- Prvi korak je da rodbina pošalje garantno pismo u kojem piše koliko oni imaju novaca na predloženom računu s kojim će garantirati da nam mogu omogućiti normalno funkcioniranje u Australiji (moraju imati dovoljnu količinu novca s kojim se garantira da nećemo biti Australiji na teret u slučaju bolesti ili slično…), izrada i slanje garantnog pisma ne bi trebalo trajati dugo.
– Polaganje IELTS testa –potreban rezultat zavisi o školi koju ćete odabrati.
– Rodbina, agent ili vi sami, ako ste dovoljno spretni, morate naći odgovarajuću školu i upisati je, platiti je uglavnom možete odmah ili u ratama.
– Napraviti zdravstveni test u odgovarajućoj ustanovi – ne može se obaviti u svakoj bolnici, mi smo išli u Rijeku.
– Popuniti raznorazne aplikacije za vizu i to poslati u ambasadu-tada je bila u Zagrebu, više je nema ali se sve može napraviti online .
– Čekati odgovor.’
Preko svoje vize mogla je raditi samo pola radnog vremena
Kako je u Australiju krenula s djetetom, naišla je na problem što dijete nije imalo pravo na besplatnu školu niti olakšice za vrtić. Kao studentica nije mogla ni zaraditi dovoljno da to sve financira jer studenti imaju pravo raditi samo pola radnog vremena, kao i njihovi partneri. Prvu godinu djetetovog vrtića u državi Victoriji plaćali su 70 dolara dnevno.
Najjeftinije zdravstveno osiguranje plaćala je oko 1000 dolara. Svaki odlazak doktoru – 70 dolara, od čega osiguranje pola vraća. Lijekovi i zubari nisu pokriveni osiguranjem.
Najam kuće tjedno, kaže, košta najmanje 200 dolara, ali za ‘rupu’. Za 50-100 dolara više može se iznajmiti kuća u boljem stanju, u Melbourneu. I tu im je pomogla rodbina, kao i kod suprugovog obrazovanja, na koje su potrošili oko 20.000 dolara.
‘Žao mi je onih kojima sam možda s ovim pismom pokopala nade. Nešto bolje mogu proći samci. Druga bitna stvar je što ne moraju svi ići preko student vize, pa i to uvelike olakšava situaciju’, kaže.
Četiri godine do dozvole trajnog boravka
‘Ukoliko dobijete vizu s pravom punog rada sve gore navedene probleme nećete morati prolaziti. Nakon što smo bili pune dvije godine na studentskoj vizi podnijeli smo zahtjev za 457 vizu koju su nam odobrili. Prava na bridging visi su ista kao na studentskoj. Na 457 vizi smo ostvarili pravo na besplatnu školu za dijete (samo u državi Victoria i Queensland). Zdravstveno osiguranje je osjetno skuplje te iznosi oko 3.500 dolara za nas troje. Vrtić se plaća i dalje od 60 do 70 dolara na dan.
Poslije dvije godine na 457 vizi imamo pravo tražiti trajni boravak s kojim automatski dobivate sva prava kao i australski državljani. Mi bismo to trebali ostvariti za dva mjeseca. Zaraditi možete samo ako radite puno radno vrijeme’, zaključuje svoju iskustvo iz Australije čitateljica Danas.hr.
Datum objave: 02.01.2015.
