CroExpress
U ono vrijeme:
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: ‘Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.’ Čuvši to, Isus reče: ‘Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.’ A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: ‘Pođimo opet u Judeju!’ Kažu mu učenici: ‘Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?’ Odgovori Isus:’Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu’. To reče, a onda im dometnu: ‘Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.’
Rekoše mu nato učenici: ‘Gospodine, ako spava, ozdravit će.’ No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: ‘Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!’ Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: ‘Hajdemo i mi da umremo s njime!’ Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: ‘Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.’ Kaza joj Isus: ‘Uskrsnut će brat tvoj!’ A Marta mu odgovori: ‘Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.’
Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo? Odgovori mu: ‘Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!’ Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: ‘Učitelj je ovdje i zove te.’ A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: ‘Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.’ Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: ‘Kamo ste ga položili?’ Odgovoriše mu: ‘Gospodine, dođi i pogledaj!’ I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: ‘Gle, kako ga je ljubio!’ A neki između njih rekoše: ‘Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?’ Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: ‘Odvalite kamen!’ Kaže mu pokojnikova sestra Marta: ‘Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.’ Kaže joj Isus: ‘Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?’ Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: ‘Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.’ Rekavši to povika iza glasa: ‘Lazare, izlazi!’ I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: ‘Odriješite ga i pustite neka ide!’ Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Riječ Gospodnja.
Datum objave: 29.03.2020.
