Autor: Zoran Stupar
Berry Vrbanović čovjek je širokog i iskrenog osmijeha koji posjeduje jedinstvenu kvalitetu – postat će vam simpatičan nakon nekoliko sekundi razgovora. Ovaj Kanađanin hrvatskih korijena rođen je u Zagrebu, a kao dijete je s roditeljima otišao u Kanadu. I dokazao da se, unatoč stranom prezimenu, u Kanadi može uspjeti, ako ste marljivi i sposobni. Građani Kitchenera, grada od 220.000 stanovnika u pokrajini Ontario, 100 kilometara udaljenom od Toronta, u studenom su ga izabrali za svog gradonačelnika. Nakon što je 20 godina radio na njihovu dobrobit kao gradski vijećnik. Vrbanović je proteklog vikenda boravio u Zagrebu gdje smo porazgovarali s njim.
Kojom prigodom ste došli u Zagreb?
– Došao sam malo vidjeti rodbinu. Zadnji put sam ovdje bio potkraj 2013. godine. Sada sam u Barceloni prisustvovao sastanku Svjetske udruge gradova, a u ponedjeljak je u Kanadi praznik pa sam imao i produženi vikend, što je bila dobra prilika da dođem. Ovdje još uvijek imam puno rodbine.
Kako vam se Zagreb čini u usporedbi s Kitchenerom?
– Iz Zagreba sam otišao s dvije i pol godine tako da se ne sjećam puno. 1974. smo se prvi put vratili u Zagreb kad je baka umirala, a nakon toga sam dolazio svakih par godina. Obožavam Zagreb. Možda zato jer sam se tu rodio pa nešto osjećam u srcu. Ali ne samo to. Zagreb, kao i cijela Europa, ima toliko povijesti… Taj osjećaj nemaš u Kanadi, koja će 2017. biti stara 150 godina. Odlična zemlja, ima raznih kultura, ali nemaš taj osjećaj povijesti koji imaš u Zagrebu i cijeloj Europi.
‘VAŽNO JE DA MLADI VIDE SVIJET PA SE VRATE U HRVATSKU’
U posljednje vrijeme velik broj ljudi iseljava iz Hrvatske. Kako to izgleda iz Vaše perspektive?
– Sad kad je Hrvatska ušla u EU sve je postalo globaliziranije. Ljudi idu raditi u druge države, putuju… U jednom smislu, ako je privremeno, to je dobra stvar. Važno je, pogotovo za mlade, imati svjetski pogled ako žele biti uspješni. Ali važno je i da se vrate ovdje, stvore tvrtke i otvore mogućnosti. Važno je, naravno i da se vlada trudi oko toga.
Berry Vrbanović ispred zgrade za start-upove u Kitcheneru
Koliko je Hrvata u Kitcheneru?
– U Kitcheneru je 600-700 obitelji. Najviše je naših ljudi oko Mississauge, oko 100 tisuća. U Kitchener je poslije rata došlo puno ljudi iz BiH iz mješovitih brakova.
Kako je njima živjeti tamo? Mogu li se smatrati građanima prvog reda?
– Uglavnom svatko tko dođe u Kanadu kao građanin ima sve prilike i mogućnosti kao i svi drugi. Naravno, moraju imati državljanstvo da bi mogli glasovati, ali sve drugo od prvog dana imaju kao i ostali. Naša zajednica je dosta jaka. Imamo folklorno društvo koje postoji od 70-ih godina, njemu sam jedno vrijeme bio i predsjednik.
Jeste li i plesali?
– Da, s dvije lijeve noge, hahaha! Dva puta smo doveli grupu u Hrvatsku, 1997. smo imali koncert u HNK. Imamo lovačko društvo, imamo hrvatski nogometni klub, hrvatsku župu… Kroz cijelu Kanadu ima 35-40 hrvatskih folklornih društava. Na sveučilištu u Waterloou postoji i program hrvatskog jezika. Dosta je toga…
Kanadska vlada ove je godine odlučila ubrzati ulazak imigranata u zemlju putem programa Express Entry. No, traže se kvalificirani imigranti.
– Da, ako ljudi imaju kvalifikacije za poslove koje trebamo u Kanadi, lakše je doći. Ili ako planiraju investirati u neku tvrtku. Postoji i program za mlade koji je počeo prije dvije godine i omogućava im da dođu na godinu dana u Kanadu. 
Vrbanovićev radni dan počinje u 7,8 ujutro, a završava u 9,10 navečer (foto: CroExpress)
Mislite li da bi Hrvatska trebala više raditi na tome da se združi s dijasporom u radu na ekonomskom oporavku zemlje?
– Mislim da postoji mogućnost to bolje posložiti nego što se to činilo ovih godina. Hrvatska je sad nezavisna država i mora donositi svoje odluke, ali ekonomija je danas sve više i više svjetska i bilo bi pametno uključivati one koji imaju osjećaj za to. Mislim da bi se moglo više raditi na tome nego dosad. Svijet se mijenja, nova generacija drugačije gleda na stvari. Primjerice, mi u Kitcheneru smo se puno bavili novim tehnologijama i digitalnim medijima. To je nešto što bi i ovdje moglo uspjeti – start-up ekonomija. Hrvatska je odlična zemlja za život. Mala je, možeš imati infrastrukturu i start-up ekonomiju koja bi puno brže pomogla Hrvatskoj da počne otvarati neke stvari u ekonomskom smislu.
RADNI DAN ZAVRŠAVA U 10 NAVEČER
Kako su izgledala prva tri mjeseca Vašeg mandata na čelu Kitchenera?
– Na dužnost sam stupio 1. prosinca i naporno je. Dvadeset godina sam bio u gradskom vijeću i mislio da neće svi odmah navaliti da se sastanu s novim gradonačelnikom jer me znaju. Mislio sam da će me zvati tek kad me budu trebali. Realnost je da se svatko hoće sastati s tobom jer si novi gradonačelnik. Dani uglavnom počinju između 7 i 8 ujutro, a završavaju između 9 i 10 navečer.
Nedavno ste bili i u Kini?
– Da, krajem studenog, na sastanku Svjetske udruge gradova. Udruga ima Upravni odbor kojem je predsjednik gradonačelnik Istanbula. Tu su i gradonačelnici Quita, Kazana, Pariza, Bordeauxa, Guangzhoua, blagajnik je gradonačelnik Rabbata, ja sam pomoćnik blagajnika. Prvi sam Kanađanin koji je ušao u taj odbor.
Je li Kitchener neobično ime za grad? (kitchen=kuhinja)
– Kitchener je poslije Drugog svjetskog rata promijenio ime, dotad se zvao Berlin jer je dosta Nijemaca živjelo u njemu. Nakon toga izglasalo se ime Kitchener, što je zapravo prezime jednog britanskog generala, koji nije bio najbolji čovjek, za Veliku Britaniju vodio je ratove u Africi. Ali eto, to je ime našeg grada.
‘U KANADI NA LOKALNOJ RAZINI NEMA POLITIČKIH STRANAKA’
U Hrvatskoj se stalno priča u regionalizaciji. Kakva je situacija u Kanadi, koliko vi kao grad i vi kao gradonačelnik ovisite o centralnoj državi?
– Gradovi imaju jako malo veze s državom. Gradovi svoje ovlasti dobivaju od provincija pa s njima više surađujemo. Od 2009. godine država je uvidjela da treba uložiti u gradove, za infrastrukturu i drugo. Počelo je s bivšom vladom, a to je nastavila i ova vlada. Gradovi dobiju više od dvije milijarde dolara godišnje, ovisno o populaciji, za infrastrukturu. Sve više i više surađujemo. Recimo, sada kada je kanadska vlada pregovarala oko novog trgovinskog sporazuma s Europom, surađivala je s Udrugom gradova, kojoj sam do 2012. bio predsjednik. To je toliko dobro funkcioniralo da smo uspostavili odbor koji će surađivati s nadležnim ministarstvom oko trgovinskih pitanja.
U Hrvatskoj stvar obično funkcionira tako da dobiješ toliko sredstava od centralne države, koliko si prema političkoj pripadnosti podoban vladajućima…
– To je jedna stvar koja je u Kanadi jako dobra. Osim par velikih gradova u Quebecu i British Columbiji, u ostatku Kanade nema političkih stranaka u gradovima. Zato se uvijek treba surađivati u gradskom vijeću oko najboljih ideja. Netko možda malo više vuče desno, netko lijevo, ali svi uglavnom surađuju. To je jedna od najjačih stvari kanadske lokalne politike.
Dakle, vi želite reći da na lokalnoj razini u Kanadi nema političkih stranaka?
– Tako je. Sad kad sam se natjecao za gradonačelnika u kampanji su mi pomagali ljudi iz svih triju glavnih stranaka na državnoj razini. Ja nisam bio liberalni ili konzervativni kandidat nego sam se natjecao kao Berry Vrbanović.
Još je jednu stvar važno spomenuti – lokalni godišnji proračun.Vi ne smijete u ‘minus’?
– Tako je. Na kraju godine računi se moraju poklapati, ne možemo u minus. Možemo za infrastrukturu uzeti kredit, ali na kraju godine moramo izbalansirati budžet.
I za kraj, što biste poručili našim čitateljima, iseljenicima i Hrvatima u Hrvatskoj?
– Uvijek sam ponosan doći u grad u kojem sam se rodio. Uvijek iz Kitchenera gledam kako bih u svoj život uključio svoje korijene. Čak i u uredu imam dio zida sa slikama Hrvatske, knjigu o Zagrebu, hrvatske keramičke proizvode… Jedna stvar koju bih poručio, pogotovo mlađima, je da ne odustaju od Hrvatske. Budućnost je vaša. Zadnjih par godina bile su teže, ali mislim da imate puno mogućnosti. Vi, kao osobe i vi kao država, ograničeni ste jedino svojom maštom i radom. Ne odustajte, radite, maštajte i ostvarit će vam se.
Datum objave: 16.02.2015.
