Autor: Snježana Vučković/dnevno.hr
Tužne fotografije dolaze iz vukovarske, braniteljske obitelji koja već godinama traži izlaz. Na stolu tanjur, na tanjuru tjestenina… bez ičega. Iako je Jakov Krijanović pobjegao iz JNA i kao hrvatski branitelj prošao sito i rešeto, nikada ništa nije tražio, a niti dobio, piše dnevno.hr. Od konca rata, Jakov radi sve što može i nema tog posla koji je odbio. Kuća je trošna, derutna, ali čista jer Jakovova supruga čini sve kako bi je pretvorila u ugodan dom. Bezuspješno, međutim. Vlažan dom bez hladnjaka, bez ručka na stolu, sa dječakom koji bi bio nogometaš, ali nema loptu, s tinejdžericom koja nerijetko uči uz svijeću, jednostavno nije dom. U želji da mu pomognemo, popričali smo s Jakovom, ali nismo doznali puno. Jakov na spomen svoje djece počinje jecati. Jer, njegova djeca su gladna, a on to više ne može podnijeti. Toliko, da se pokušao objesiti.
‘Sve ću raditi, samo da prehranim djecu’
– Ma zdrav sam, nemojte pisati za probleme s kičmom. Sve ću raditi da prehranim djecu! Na građevini sve znam raditi osim keramike i kamena… Imam i B kategoriju, vozim, radio sam i u pogrebnom poduzeću, ali to je sve na kratko. I branitelj sam, da, ali ne tražim ništa jer nisam ranjen! Međutim, ne vrijedi… Nevolja me sustiže… Moja djeca… – kazao je Jakov, briznuo u plač i bacio mobitel. Nakon toga javila nam se Vukovarka Svjetlana koja je detektirala problem i hitno reagirala sa Stožerom za obranu hrvatskog Vukovara:
– Ovdje sam, kod njih. Jakov ne može pričati jer je potpuno slomljen. Svi se bojimo da će ‘prijeći crtu’ jer je već pokušao samoubojstvo. Jakovljeva priča je mučna i teška, iako to ničim nije zaslužio. Sad prezire sam sebe jer ovisi o dobrim ljudima, a to ne želi. Želi raditi, želi dostojanstvo za sebe i svoju djecu, ne želi nikome biti teret. Jakovu su jednostavno sudbinski nepravedno karte krivo posložene.
Jakovljeva djeca jedu tjesteninu bez ičega (foto: dnevno.hr)
Cijeli život se trudi, nikada ništa nije tražio niti dobio. U pomoć uskočio jedino SOHV!
Kao mladić je na prijevaru pobjegao iz JNA i priključio se HOS-u, a naknadno IX. gardijskoj brigadi. Kao Riječanin bez doma koji je ovisio sam o sebi, nakon rata ga naseljavaju u Knin, međutim, taj je stan morao napustiti zbog Srbina povratnika sa stanarskim pravom. Potom mu predlažu da tijekom mirne reintegracije s obitelji dođe u Vukovar u kojem preko APN-a naseljava devastiranu kuću. Cijeli život radi, ali nikako da sebi, supruzi, dvojici sinova i kćerci osigura normalan život. Godinama je šutio i tonuo. Financijski i psihički. A onda kada je djeci koja su se žalila da su gladna morao reći kako nema hrane, odlučio se ubiti. Pomoć mu je neophodna i to dugoročno. Jedini načini za to su zapošljavanje Jakova i njegovog starijeg sina koji je već radio kao zaštitar. Obzirom da nemaju stalan posao, računi su blokirani, struja je pred isključenje, drva za ogrjev nema, hladnjaka nema. U ovoj kući nema ničega, samo suze i tuga – priča nam potresena Vukovarka koja je sa članovima SOHV-a za prvu ruku nesretnoj obitelji donijela nešto namještaja, odjeće i hrane.
Iako je svojedobno o Jakovljevoj muci bila reportaža na RTL-u, za pomoć se nije javio – nitko, a naročito oni koji su zakazali u svim segmentima – institucije. Od ministarstva branitelja, pa nadalje… Svi oni koji žele pomoći skromnom Jakovu čiji sin spava skinutim vratima položenim na pod, a na kojima je vlažni madrac, koji ne žele da njegova djeca iz dana u dan gledaju prazan tanjur i koji u konačnici ne žele da Jakov zbog njihove gladi okonča svoj život, pomozite na bilo koji način. Pomoći može i dijeljenje teksta:
JAKOV KRIJANOVIĆ: 097/628-4047, Ulica Hrvoja Vukčića Hrvatinića 9, 32000 Vukovar; Novac možete uplatiti na jedini račun koji nije blokiran, a to je račun njegovog posinka:
Valentin Hadžić, Erste banka IBAN: HR1924020063206849853, a za uplate iz inozemstva: ESBCHR22
Datum objave: 06.03.2015.
