Autor: Cody Brown/HRT.hr
Članak je u cijelosti prenesen s portala HRT-a.
Dok sam među zagrebačkim tramvajima, u sigurnom okruženju, s kafićima nadohvat ruke, uz povijesnu arhitekturu, da ne spominjem sve ljepote ljeta na Jadranu, malo je toga što mi nedostaje iz mog američkog kraja – osim dobre korisničke usluge. Ne nedostaju mi neizbježne vožnje do svakodnevnih odredišta, kriminal, mega crkve i 15-minutne kave s prijateljima.
U konačnici, američko carstvo nikad nije predaleko. Uključite radio i – Amerika je tu! Uključite TV, još Amerike! Amerika! Svugdje je gdje želiš biti. I zapravo u tim amerikaniziranim trenucima u Hrvatskoj postajem stvarno nostalgičan.
Trgovački centar
To najviše vrijedi kad sam u velikim trgovačkim centrima. Sve toliko nalikuje na ono tamo doma da razlike počinju iskakati, kao u onim znanstveno-fantastičnim serijalima gdje je junak zarobljen u paralelnom svemiru i sve djeluje normalno – sve osim nekolicine suptilnih znakova koji mu govore da ipak nije u svom svijetu.
Kad sam u šoping centru, na djelić sekunde zaboravim da smo u Hrvatskoj. Doživljaj je sličan onom kad se netom probudiš, pa se u tom prostoru između sna i jave osjećaš izgubljenim, nesvjesnim vremena i prostora. Onda se sjetiš… sranje, ponedjeljak je.
Razum i osjećaji
U tom temporalnom bunilu, osjećam da mi duša želi izletjeti kroz vrata, sjesti u zagrijan auto i odvesti se do svih onih mjesta za koje u glavi znam da ih je vrijeme izbrisalo, ali se srce nada da još postoje. Biti udaljen od mjesta u kojemu se odvila vlastita prošlost pomućuje instinkte. Sama mogućnost je iluzija, pojačana idejom da je kod kuće sve onako kako je bilo kad si odlazio, da je, bez tebe, vrijeme već nekako stalo. Ali ja ne mogu otići niti do ostataka tih mjesta koja su nekoć bila, jer sam u Hrvatskoj… u šoping centru!
Da, bolje je držati se hrvatskog: juha, papuče, i šoping u trgovačkom centru okruženom habsburškom arhitekturom. To su moji štitovi u kratkim naletima nostalgije. Ono najteže kod života u stranoj državi jest zaboravljanje da vrijeme kod kuće nije stalo, već gmiže dalje, sekundu po sekundu. Tvoja obitelj i prijatelji stare, tvoj grad se mijenja, a mijenjaš se i ti.
Datum objave: 19.04.2015.
