Autor: CroExpress
Sjećanja Đurđice Poldrugač Šoštarić, u obliku dnevnika zapisana u knjizi ‘Hrvati u Argentini’ autorice Carmen Vrljicak Verlichak, spomen su na jednu od mnogobrojnih teških ljudskih sudbina koje su se odvile tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Feljton, koji prikazuje burno razdoblje u njenom životu, će na našem portalu ususret obilježavanju Bleiburškog pokolja izlaziti u sedam nastavaka, do 14. svibnja.
Preživjela sam Bleiburg – 1. dio
5. svibanj. Konačno proljeće se učvrstilo u Zagrebu,
krasni sunčani dan, iako friško. Čudna tišina, jasno, živim
blizu Nove remize i uvijek čujem škripanje tramvaja kada
zaokreće, ali sada rijetko radi pomanjkanja struje, smanjen je
broj dnevnih vozila.
Odlučim poći do Pedagoškog fakulteta, koji djeluje
u glavnoj zgradi Filozofije, tradicionalnom sjedištu našeg
sveučilišta. Namjera mi je da vidim raspored ispita; vidim da
nema ni studenata ni profesora. Odem Frankopanskom do
Ilice uhvatiti tramvaj broj osam koji me vozi na vrata Radio
Stanice Zagreb (Vlaška i Kvaternikov trg), usput mislim
svratiti u moju dragu crkvu časnih sestara, ali je zatvorena.
Na radiju, dosta kretanja, ali ne toliko namještenika, samo
najglavniji. Ja radim u literarnom odjelu. Zagrebački klasični
orkestar je priređivao u Glazbenom zavodu (Gundulićeva)
koncerte i recitale naših pjesnika. Mi smo izabrali poezije
koje su po svojem sadržaju i nakani odgovarale glazbi.
Ostala sam na stanici do kasno popodne, spremali smo
i pakirali važnije materijale da se sačuvaju u slučaju
skorog napada na Zagreb.
Taj dan je proglašen ‘redarstveni sat’ poslije osam
na večer, ne smije se biti na ulici bez dozvole. Ja sam
to zaboravila, i morala sam se jako požuriti
ući. Međutim već su prestali voziti tramvaji i bježala sam
od stanice do kuće, od Kvaternikovog do Remize, kroz cijeli
Zagreb od istoka do zapada da bi sretno stigla prije osam i
ravno u krevet. Doma su samo mama i teta Ema…
2. dio čitajte u srijedu, 6. svibnja!
Datum objave: 05.05.2015.
