Autor: Zoran Stupar
Josip Šimunić – Legendarni Joe rođen je u Canberri. Iako rođeni Australac, odlučio je igrati za domovinu svojih roditelja. Debi je imao 2001. godine u utakmici protiv Južne Koreje. Od tog dana Joe Šimunić bio je nezamjenjiva karika u obranama svih hrvatskih izbornika, što mu je priskrbilo drugo mjesto po broju ‘kapica’ za nacionalnu vrstu – odmah iza Darija Šimića. Svoje najbolje reprezentativne trenutke imao je na Euru u Austriji i Švicarskoj kada je dominirajući obranom vodio Hrvatsku do četvrtfinala natjecanja.
‘Simmo’ kad je igrao za Melbourne Knights (foto: Melbourne Knights)
Karijeru je započeo u Melbourne Knightsima, gdje je već u prvoj sezoni za klub proglašen najboljim mladim igračem lige.To priznanje 1998. godine omogućilo mu je veliki transfer u Europu, u njemački HSV gdje mu mladost i neiskustvo nisu dopustili da dođe do izražaja. Međutim, dvije godine kasnije seli u berlinsku Herthu u kojoj je odigrao i najbolje utakmice karijere. U devet godina u klubu imao se prilike okušati i u europskim natjecanjima, a u sezoni 2008./2009. ugledni njemački magazin Kicker proglasio ga je najboljim obrambenim igračem lige. Što i ne čudi, budući da je inače slabašna Hertha te sezone bila treća po broju najmanje primljenih pogodaka. Navijači Herthe Šimunića i danas smatraju jednim od legendi kluba.
2009. godine Šimunić potpisuje trogodišnji ugovor s još jednim njemačkim prvoligašom Hoffenheimom. Međutim, dolaskom novog trenera, Šimunić pomalo pada u zaborav, a kako bi u formi dočekao Euro u Poljskoj i Ukrajini, potpisuje za Dinamo u kojem je i završio karijeru.
Mladen Petrić – Mladen Petrić rođen je 1. siječnja 1981. u Dubravama kraj Brčkog u sjeveroistočnoj Bosni. Kao trogodišnje dijete stigao je sa svojim roditeljima ‘gastarbajterima’ u švicarski Neuenhof. U lokalnom klubu je počeo i svoju nogometnu karijeru, a kao 15-godišnjak prešao je u obližnji, nešto jači klub FC Baden. Ondje bilježi i seniorske nastupe, a 1999. godine angažirao ga je najpoznatiji švicarski nogometni klub, Grasshopper iz Züricha.
Među ‘skakavcima’ Petrić se do kraja afirmirao, došavši i u kombinacije za dres švicarske A reprezentacije. Doduše, crvenu majicu s bijelim križem Petrić je već odijevao, ali u konkurencijama ‘do 16’ i ‘do 17’, gdje je svjesno izbjegavao nastupe u UEFA natjecanjima, želeći jasno dati do znanja da ga zanima samo hrvatska reprezentacija. 2004. je otišao u Basel, za koji je u 57 utakmica postigao 30 pogodaka. U sezoni 2007./2008. prelazi u njemačkog bundesligaša Borussiju Dortmund, da bi iduću sezonu prešao u Hamburger SV, klub svog suigrača iz reprezentacije, Ivice Olića. Gdje je već u prvoj polusezoni proglašen najboljim klupskim igračem. Krajem lipnja 2012. godine potpisao je jednogodišnji ugovor engleskim klubom Fulhamom, odakle je iduće sezone otišao u West Ham. Nakon nekoliko mjeseci potpisao je za Panathinaikos, gdje i danas igra.
Za hrvatsku reprezentaciju Petrić je po prvi put nastupio u studenom 2001. u prijateljskoj utakmici protiv Južne Koreje, ali je njezin standardni član postao tek u ljeto 2006., kada ga je zbog dobrih igara u dresu Basela izbornik Bilić odlučio priključiti momčadi za kvalifikacijske utakmice za Europsko prvenstvo 2008. godine, koje se je održalo u Austriji i Švicarskoj. U kvalifikacijama za Euro 2008. nastupio je u sve tri dosad odigrane utakmice i postigao četiri pogotka u pobjedi 7:0 protiv Andore.
Ivan Klasnić – Ivan Klasnić rođen je 1980. godine u njemačkom Hamburgu, gdje su njegovi roditelji došli prije 30 godina iz Hrvatske.
Nogomet je počeo igrati u njemačkom drugoligašu St Pauliju, s kojim je 2001. godine ušao u najjaču njemačku ligu. Iste godine kupio ga je njemački bundesligaš Werder iz Bremena. U Werderu je uz Miroslava Klosea u sezoni 2005./2006. bio ključni napadač. 2008. godine nakon 7 godina napušta bremenski Werder i potpisuje za francuski prvoligaški klub FC Nantes, odakle je nakon jedne sezone otišao u engleski Bolton. Nakon uspješne trogodišnje epizode u Boltonu, prešao je u Mainz, odakle je otišao i već dugo vremena nema klub. 
Klasnić u dresu St. Paulija (foto: Witters.de)
Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju debitirao je početkom 2004. godine u utakmici protiv Njemačke, a do početka kvalifikacija za EP 2008. godine odigrao je 23 utakmice te zabio sedam pogodaka. Iako je u bremenskom Werderu stekao status golgetera, u reprezentaciji je dugo bio etiketiran kao igrač kojeg treba čekati. Nakon prijateljske utakmice u Baselu, kada je Klasnić zabio Argentincima, te Austrijancima prije SP-a 2006. izgledalo je kako će i u reprezentaciji početi sa zabijanjem golova kao i u klubu. Za repku je ukupno odigrao 41 utakmicu i zabio 12 golova.
Karijeru su mu obilježili zdravstveni problemi. Tijekom siječnja 2007. godine zbog komplikacija nastalih na bubrezima koji su zahtijevali hitnu transplantaciju, na Ivanu Klasniću izvršena je hitna operacija te mu je implantiran majčin bubreg. Kako je Ivanov organizam odbacio majčin implantirani bubreg obavljena je druga operacija, u kojoj je donor bio njegov otac. Nakon pola godine oporavka Klasnić se vratio na nogometne terene.
Robert Prosinečki – Robert Prosinečki rođen je u Vilingen-Schwenningenu u Njemačkoj, 12. siječnja 1969.
Svoju je klupsku karijeru započeo već sa 5 godina u FC Stuttgart Kickersu, odakle 1979. sa svojom obitelji dolazi u Hrvatsku gdje nastavlja igrati i u NK Dinamo čiji je član bio sve do 1987. godine. Među njegove nogometne početke treba ubrojiti osvajanje Svjetskog nogometnog prvenstva u Čileu s juniorskom reprezentacijom kada je proglašen najboljim igračem i kada osvaja Zlatnu loptu.
Nakon Dinama, Robert je igrao i u Crvenoj Zvezdi gdje 1991. osvojio Ligu prvaka s kojima je osvojio tri naslova državnog prvaka, domaći Kup te Kup europskih prvaka. Svoju međunarodnu karijeru nastavlja u Real Madridu, gdje zbog teške ozljede izbiva godinu dana. S ovim velikim klubom osvaja španjolski kup i prvenstvo.
Osim Reala, igrao je u Real Oviedu, Barceloni i Sevilli. Nakon povratka u Hrvatsku igrao je za NK Croatiu i Hrvatski Dragovoljac, kasnije za belgijski Standard Liege, engleski Portsmouth, Olimpiju iz Ljubljane te u NK Zagreb. U Portsmouthu je izabran za 11 najboljih u povijesti kluba. Peti je ne-Španjolac u povijesti koji je igrao za FC Barcelonu i Real Madrid.
Za Hrvatsku je odigrao 49 utakmica i pritom postigao 10 golova. Bitno je spomenuti kako je jedini igrač u povijesti koji je postigao pogotke na SP za 2 različite reprezentacije, 1990. za Jugoslaviju te 1998. za Hrvatsku.
Niko Kovač – rođen je 15. listopada 1971. u Berlinu, a igračku karijeru započeo je u mlađim naraštajima Rapida iz Weddinga te nastavio u Herthi Zehlendorf u kojoj ostaje do 1991. Profesionalni ugovor potpisuje sa Herthom BSC i u tom klubu igra do 1996. kada postaje nogometaš Bayera iz Leverkusena u kojem ostaje do 1999. godine. Sljedeće tri godine igra u dresu Hamburga iz kojeg 2001. odlazi u Bayern iz Münchena s kojim 2003. osvaja njemački kup i naslov najbolje svjetske klupske momčadi.
Braća Kovač među ‘apotekarima’
Godine 2003. vraća se u Herthu u kojoj ostaje do 2006. kada prelazi u austrijski Red Bull Salzburg u kojem 2009. završava igračku karijeru i odmah nastavlja kao trener u Salzburgu. Za hrvatsku reprezentaciju igrao je od 1996. do 2008. godine, a nacionalni dres nosio je 83 puta i postigao 14 zgoditaka. Čak 42 puta bio je kapetan hrvatske reprezentacije za koju je debitirao 12. prosinca 1996. u susretu za pehar kralja Hasana protiv reprezentacije Maroka kada je ušao u igru umjesto Igora Štimca. Reprezentativnu karijeru zaključio je 11. listopada 2008. godine u Harkivu u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo u kojoj su naši reprezentativci s Ukrajinom igrali 0 : 0.
Niko Kovač nastupio je na svjetskim prvenstvima 2002. u Japanu i Južnoj Koreji te 2006. u Njemačkoj, a igrao je na europskim prvenstvima 2004. u Portugalu i 2008. u Austriji i Švicarskoj. Nakon nekoliko godina provedenih kao trener juniorske momčadi svoga zadnjeg kluba, Red Bull Salzburga, Niko je zajedno s bratom Robertom početkom 2013. preuzeo vođenje hrvatske nogometne reprezentacije do 21 godine. Sada Niko Kovač zajedno s bratom i Stožerom uspješno vodi hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
Robert Kovač – rođen je u Berlinu 6. travnja 1974. Robertova nogometna karijera započela je u njemačkim klubovima nižeg ranga, Rapid Weddingu te Herthi Zehlendorf. U prvoj njemačkoj ligi debitirao je 1995. godine u dresu Nürnberga. U Bayer iz Leverkusena odlazi već 1996., no glad za trofejima i upornost odvode ga u Bayern 2001. Sljedeća sezona bila je fantastična za njegovu novu momčad, uzeli su prvenstvo i kup, a Robert je uz vratara Olivera Kahna bio jedna od najvažnijih karika u igri. Svestrani je je obrambeni igrač, dobar skakač, brz i okretan, s odličnim pregledom na igru. Jedan je od najcjenjenijih obrambenih igrača u njemačkoj nogometnoj ligi na početku 2000-ih.
Kovač je bio važan igrač reprezentacije zbog svoje sofisticiranosti, odličnog osjećaja za vrijeme i proigravanje, te zbog izrazite snage i brzine. Kao izgrađen moderni obrambeni igrač iz Bundeslige je prešao u talijanski Juventus. Godine 2007. prešao je u Borussia Dortmund gdje se nije ustalio kao standardni igrač. U siječnju 2009. godine potpisuje ugovor sa zagrebačkim Dinamom na jednu i pol godinu.
Za reprezentaciju je debitirao 1999. godine u susretu protiv Italije, a do početka kvalifikacija za Euro 2008 sakupio je 58 nastupa. Sudjelovao je na Svjetskim prvenstvima u Francuskoj 1998. i Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine te na Euru 2004. godine u Portugalu. Na Svjetskom prvenstvu 2006. godine u Njemačkoj odigrao je dva susreta. Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju je odigrao 84 utakmice, te je nakon Darija Šimića, igrač s najviše nastupa u državnoj vrsti, treći je njegov brat Niko, od kojega je nakon njegovog umirovljenja preuzeo i kapetansku vrpcu. Od reprezentacije se oprostio 14. listopada 2009. u kvalifikacijama za Svjetsko Prvenstvo protiv Kazahstana.
Ivan Rakitić – ‘o Raketi’ smo sve rekli OVDJE.
Datum objave: 08.06.2015.
